Osamnaestogodišnja Jovana Mandić jedna je od rijetkih mladih Prijedorčanki kojoj se kroz košarku otvorila mogućnost da se bavi ovim sportom i istovremeno školuje u SAD.
Da je ukazanu priliku iskoristila na najbolji mogući način potvrđuje i činjenica da je na izboru za top 25 igrača savezne države Floride zauzela osmo mjesto, a bila je nominovana da predstavlja Floridu na jednom od najvećih turnira „McDonald’s All American Tournament“ na kojem se okupljaju najbolji igrači iz cijele SAD. Njena škola na prvenstvu hrišćanskih škola osvojila je prvo mjesto, a njen klub „The Rock Lady Lions basketballs“ postao je prvak SAD, dok je ona uvrštena u prvu petorku turnira i cijelog prvenstva. Jovana je trenutno na odmoru u svom rodnom gradu, odakle se sprema za povratak „preko bare“ gdje je čeka preseljenje u viši rang školovanja, pa samim tim i takmičenja. Košarkom je počela da se bavi u rodnom gradu gdje je prvo igrala za ŽKK „Mira“.
– Već šest godina se bavim ovim sportom, a počela sam u devetom razredu osnovne škole. Prvo sam dvije godine trenirala u „Miri“, poslije čega sam prešla u Pulu gdje sam imala priliku da igram za reprezentaciju Hrvatske. Mislim da je to bilo presudno, jer me je na Evropskom prvenstvu, gdje inače dolazi dosta trenera i skauta iz drugih država, primijetio jedan od njih koji je ujedno i menadžer koji šalje igrače u Ameriku. On me je pitao da li sam zainteresovana da odem tamo govoreći da ima škola koja traži igrača kao što sam ja. Malo sam razmišljala i poslije dva mjeseca odlučila da odem. Bio je to veliki izazov i velika promjena za mene, a ujedno dobro iskustvo da vidim kako se igra košarka dalje od nas i dosta toga sam dobila time što sam tamo otišla – istakla je Mandićeva.
Jovana je istakla da su uslovi za rad u SAD dovedeni skoro do savršenstva i da se dosta pažnje poklanja mladim sportistima.
– Uslovi su zaista odlični i dosta drugačiji nego ovdje kod nas i mnogo su veće prilike da se uspije. Tamo se mladima poklanja mnogo više pažnje i to ne samo u sportu. Ukoliko prepoznaju talenat u nekom, podržaće ga u svemu samo da uspije, dok je kod nas drugačija situacija, jer ako ti ide dobro svi te gledaju čudno, a podrška je nešto što dolazi dosta teško i sporo – naglasila je Mandićeva.
Prema sopstvenom priznanju, početak življenja u SAD bio je dosta težak, posebno usklađivanje obaveza.
– Tamo sam ispočetka živjela sa trenerima i još jednom igračicom iz Hrvatske i bilo nam je dosta dobro, ali u početku teško je bilo naviknuti se na ritam. Treninzi su bili od 5.45 do osam, pa škola do 15 časova. Zatim slijedi trčanje pa teretana i morali smo voditi računa o tome koliko spavamo i šta jedemo. Kod njih su sport i škola usklađeni, jer oni nemaju tako da kažem „gradske klubove“, već ekipe škola i onda su školske obaveze usklađene sa sportskim i imaš vremena za sve. Ono što me dodatno raduje je činjenica da sam uz bavljenje sportom uspjela da ostvarim i dobre ocjene – kazala je Jovana.
Već od iduće jeseni Jovanu očekuju nova iskušenja, jer počinje da studira na Univerzitetu Sjeverna Karolina, gdje će igrati za njihov košarkaški klub.
– Završila sam privatnu hrišćansku školu „The Rock School“ Geinzel Florida i dobila sam stipendiju na četiri godine na Univerzitetu u Sjevernoj Karolini i treba da se selim tamo. Ta stipendija podrazumijeva knjige, školovanje, smještaj, hranu i opremu. Kada su u pitanju uslovi na Univerzitetu oni su zaista vrhunski. Ekipa je prva u svojoj konferenciji, a trener im je najbolja košarkašica svijeta svih vremena Sintija Kuper, koja je članica Kuće slavnih, uz to ima osvojenu zlatnu medalju na Olimpijskim igrama, četiri puta je proglašena za najkorisniju igračicu lige i stvarno je vrhunski trener. Mogu reći da je to jedan od razloga zašto sam pristala da odem tamo. Novi klub, nove obaveze i uzbuđena sam da vidim kako će sve ići, jer je nova država, novi trener, fakultet na engleskom jeziku što je veliki izazov.
Pored silnih obaveza u školi i na treningu, Jovana jedva da ima malo slobodnog vremena koje bi iskoristila da se odmori.
– Ranije sam imala više vremena za relaksaciju dok ga je sada sve manje i manje. Uvijek ima mnogo toga što se mora uraditi. I pored svih obaveza koje imam uspijevam da nađem neki minut za sebe koji iskoristim za opuštanje – rekla je Mandićeva.
Jednu od ljepših strana igranja košarke vidi u mnogobrojnim putovanjima i upoznavanje sa zanimljivim ljudima i to je ono zbog čega se i bavi ovim sportom.
– Stekla sam dosta prijatelja, ne samo dolaskom u Ameriku, već i u Puli kroz sva prvenstva i utakmice i to je jedna od najvećih stvari koje sam dobila. Putovali smo po cijeloj Americi, sa reprezentacijom smo prošle godine bili u Sloveniji, Bugarskoj, Rumuniji, prošla sam pola Evrope i pola Amerike sa svojih 18 godina – izjavila je Jovana.
Odlazak od roditelja i preseljenje u SAD nije joj toliko teško palo i sigurna je da se nije pokajala što se odlučila na taj korak.
– Nisam se pokajala i preporučila bih svakom ko se bavi sportom da bude uporan, da radi da nikad ne odustaje, jer ni meni nije bilo sve idealno. Kad mi bude teško, sjetim se što sam tu i šta sve dobijam i idem naprijed – zaključila je Mandićeva.
Mlađa sestra
Jovana ima mlađu sestru kojoj je idol i koja želi da krene njenim stopama, dok joj ona daje punu podršku.
– Sestra želi da krene mojim stopama i ja bih voljela da ona uspije u tome. Međutim, znam da će joj biti veoma teško i da uspije, jer košarka kao sport zahtijeva mnogo truda, rada i odricanja. Konkurencija je strašna i znam da će joj biti naporno, ali ima moju podršku. Moram da priznam da sam imala dosta sreće da uspijem, mada sam uz mnogo truda postala to što jesam – izjavila je Jovana.
Glas Srpske
