Izlaganje na izložbama je za mene intimna, privatna stvar. Nikada ni svoju porodicu nisam time opterećivao, tako da su vrlo rijetko bili na mojim izložbama – rekao je u intervjuu za „Glas Srpske“ akademski slikar Predrag Marjanović.
On se slikarstvom bavi gotovo 40 godina i selektor je kolonije „Sreten Stojanović“. Imao je 17 samostalnih izložbi i učestvovao na više desetina domaćih i međunarodnih slikarskih smotri. Zahvaljujući njegovom autoritetu u svijetu umjetnosti, prošle godine su se na Kozari okupila najveća slikarska i svjetski poznata i priznata imena.
* GLAS: Iako imate poseban odnos prema terminu kolonija, ipak ste već drugu godinu njen selektor. Kako to objašnjavate?
MARJANOVIĆ: Sam taj izraz je anahron i etimološki znači svašta, pa i ovo okupljanje likovnih umjetnika, mada sam ja više za odrednicu simpozijum. Rijetko se odazivam pozivima da učestvujem u kolonijama, više me i ne zovu. To opet ne znači da takav oblik okupljanja ne odobravam.
* GLAS: Mladi ne dijele Vaše mišljenje i rado se odazivaju na pozive da učestvuju na kolonijama, ističući da su im one potrebne u radu?
MARJANOVIĆ: To u potpunosti opravdavam i slažem se sa njihovim profesorom Brankom Miljušem koji je zagovornik ideje da nikada ne treba čekati inspiraciju već da je treba tražiti kroz rad. Sve je u tome da li ste individualac ili zavisite od grupnog rada. Mladim ljudima u ovom trenutku odgovara da rade zajedno i da se javnosti predstavljaju kao grupa individualaca, što jako cijenim i podržavam.
* GLAS: Kao selektor ste nastojali da ne postanete predvidljivi, već da ponudite sadržaj koji će biti izazov i za učesnike i za publiku?
MARJANOVIĆ: U ovakvim situacijama obično se opredijelim za neku ideju i to se moglo vidjeti u prošlogodišnjem sazivu, kada je poenta bila u tome da okupimo sve relevantne prijedorske umjetnike koji žive širom svijeta. Tako smo na jednom mjestu imali Radovana Kragulja, profesora sa Kembridža, Ljubu Stahova, profesora zagrebačke akademije, Branka Miljuša, bivšeg dekana beogradske akademije, profesore Vesu Sovilja, Biljanu Gavranović, Mladena Karana, gosta iz Firence. Ove godine kolonija ima kontrakarakter, tako da nam se nametnuo „Protok“ kao ideja, kao misao, pošto su oni uključeni u tokove savremene umjetnosti kod nas. Preporučili su se sami, jer su i individualno i kao grupa veoma aktivni, što su prepoznale mnoge strane institucije koje podržavaju njihove projekte.
* GLAS: Kakva su Vaša očekivanja od članova grupe „Protok“, budući da kolonija nema jasno definisanu temu na koju bi umjetnici trebalo da odgovore?
MARJANOVIĆ: Biće tu iznenađujućih rezultata, vrckastih, koje sigurno neće svi prepoznati, ali i ne moraju, jer će se za neko vrijeme ipak spoznati o čemu se tu zapravo radi. Kolonija nema temu, već nam je cilj da se njeni učesnici predstave onim što najčešće rade i gdje su najjači, tako da nikakva rigidna ideja da se oni odazovu nekoj temi nije nas interesovala. Bitno je da se poštuje stvaralačka autonomija umjetničkog izraza svakog od njih.
Fundus muzeja
– Vjerujem da će Kozara u istorijskom i u svakom drugom konceptu biti dovoljno inspirativna za umjetnike i da će fundus Muzeja Kozare biti obogaćen novim kvalitetnim radovima. Opština Prijedor je jedini finansijer kolonije i prepoznala je značaj ovakvog kulturnog dešavanja u gradu gdje se prije 100 godina dogodila prva likovna izložba u BiH.
Glas Srpske
