U Pozorištu Prijedor, koje slavi jubilarnu 60. sezonu, ovih dana radi se punom parom. Domaći glumački ansambl, ojačan Slobodanom Ćustićem iz Beogradskog dramskog pozorišta te Aleksandrom Stojkovićem Piksijem i Goranom Jokićem iz banjalučkog Narodnog pozorišta RS, pod režiserskom palicom Marka Misirače, priprema predstavu „Djelidba“, po romanu Skendera Kulenovića.
Predstava će premijerno biti izvedena 20. septembra, upravo na svečanosti posvećenoj ovom bh. piscu, koja će 40. put biti održana na Kozari.
Mladi režiser iz Kozarske Dubice ističe da izbor komada nije bio slučajan.
„Čudna je sudbina ovog komada. Skender Kulenović je, kao i svaki veliki čovjek, pjesnik i humanista na ovim prostorima, doživio velika razočarenja i poraze u vrijeme kada je bio u najvećoj stvaralačkoj moći. Ako neko u jeku ofanzive na Kozari napiše tako snažnu i potresnu poemu ‘Stojanka, majka Knežopoljka’ (1942), koju danas svi znamo napamet, možete misliti kakav je za njega udarac bila činjenica da je njegova satirična komedija o nacionalnim trvenjima između Srba, Hrvata i Muslimana u jednom malom bosanskom selu oko humanitarne pomoći, doživjela da odmah nakon premijere u Narodnom pozorištu u Sarajevu 1948. bude skinuta sa repertoara i zabranjena za dalje izvođenje? Srećom, u nešto ublaženoj verziji desetak godina kasnije postavljena je u Narodnom pozorištu u Mostaru i kasnije je „proputovala“ i Tuzlu, Banjaluku i Zenicu“, objašnjava Misirača.
Posebno je, kaže, zanimljivo da je 1991. godine, u predvečerje novog rata, Kamerni teatar 55 iz Sarajeva svojom odličnom postavkom u režiji Faruka Piragića i adaptaciji Davora Korića pokušao još jednom da skrene pažnju političarima i ostalima koju su sjedili u publici na premijeri na ono što nam se može dogoditi.
„Nije vrijedilo. Djelidbe su stalno prisutne i stalno nam se događaju i, što je najgore, podrazumijevaju se, kao ona Šajlokova funta mesa u Šekspirovom ‘Mletačkom trgovcu’. Činjenica u kakvom apsurdu živimo i koliku nekrofiliju vršimo kao društvo prema velikanima kao što su Kulenović, Kočić, Andrić, Selimović i drugi je da se paralelno u istoj državi, u dva entiteta održavaju dvije različite svečanosti ‘Dani Skendera Kulenovića’ – jedni u Prijedoru, drugi u Bosanskom Petrovcu. Svako ima ‘svog’ Skendera i svako ga dijeli kako mu dođe. I ne pada ni jednima ni drugima na pamet da ga ‘sastave'“, navodi režiser.
Smatra da danas i te kako ima smisla vratiti se ovom piscu.
„Ova će predstava, nadam se, danas, kada je pozorište na ovim prostorima kao institucija potpuno izgubilo društveni smisao, prvenstveno skrenuti pažnju na sebe, a zatim i izazvati različite reakcije, zavisno od toga gdje se bude igrala i pred kojom publikom, što je i normalno i poželjno. Ukoliko ne izazove nikakvu reakciju, to znači da smo promašili repertoarski, a nadam se da ipak nismo“, govori Misirača.
Srećan je, kaže, što imaju jednu više nego kompaktnu ekipu i što je u ovoj pozorišnoj kući naišao na posebnu podršku od strane uprave i ansambla.
„Od časa kada sam zajedno sa kolegom i prijateljem Darkom Cvijetićem i direktorom Pozorišta Zoranom Barošem došao na ideju da radimo ‘Djelidbu’, sve je išlo u najboljem mogućem pravcu. Imao sam sreću da sam, radeći prije dvije godine u ovoj kući svoju diplomsku predstavu ‘Limunacija’ Dušana Kovačevića i Stevana Sremca, prilično dobro upoznao ovaj ansambl i taj test mi je sad dao priliku da tačno i dobro podijelim uloge unutar postojećih snaga“, ističe on.
Tako je, govori, pored sjajnih gostiju – Slobodana Ćustića, Aleksandra Stojkovića Piksija i Gorana Jokića, u projekat uključen gotovo kompletan muški ansambl ove kuće: Radenko Bilbija, Darko Cvijetić, Rade Stupar, Dean Batoz, Siniša Vučićević i Želimir Rivić. Posebno osvježenje na sceni je prijedorska glumica Mirela Predojević.
„Bez ovakve klime, kakva postoji u ovoj maloj-velikoj kući kao što je Pozorište Prijedor, ne bismo mogli prići škakljivoj temi koju obrađuje Kulenović, temi ‘dijeljenja nedjeljivog’ na ovako hrabar način“, navodi Misirača.
Ističe da je ova kuća epitet „amaterski“ odavno stavila u arhivu, jer je naročito posljednjih 20 i više godina nizala uspjeh za uspjehom, osvajala nagrade na profesionalnim pozorišnim festivalima u BiH, gostovala širom bivše Jugoslavije i zaslužila da za jubilej dobije predstavu kojom će se nastaviti kvalitetno prezentovanje u regionu.
I Zoran Baroš, direktor Pozorišta Prijedor, ponosan je na ovu kući i veliki posao koji godinama obavljaju.
„Naša kuća je za sve ove godine prolazila i prolazi kroz uspone i padove, tako da nije bilo lako opstati, raditi i napredovati. Osnovu rasta i uspjeha u posljednjoj deceniji predstavlja velika ljubav i entuzijazam svih zaposlenih ka pozorišnoj umjetnosti, kao i velika podrška opštinske administracije na čelu sa gospodinom Markom Pavićem“, navodi on.
Objašnjava da, kada se ima u vidu činjenica da je objekat pozorišta izgrađen prije više od 30 godina, te da u tom period nije bilo značajnijih ulaganja na njegovom održavanju, nije teško pretpostaviti da su pred ovom kućom novi izazovi.
Zadovoljan je radovima na predstavi „Djelidba“ i vjeruje da će i ljubitelji pozorišta prepoznati njen kvalitet.
„Već nekoliko sezona pokušavamo sklopiti dobru podjelu, kako bismo na scenu prijedorskog pozorišta postavili ovaj Skenderov komad. Razloga je više. Prije svega, mišljenja smo da je, bez obzira što je tekst napisan davne 1947. godine, i sada izuzetno aktuelan, ali imajući u vidu i činjenicu da je naša sredina organizator ‘Književnih susreta na Kozari’, a jedna od dvije nagrade nosi ime Skendera Kulenovića, smatrali smo da Pozorište toliko duguje ovoj sredini i samom Skenderu“, dodaje Baroš.
Tekst – Nezavisne novine
Foto – Pozorište Prijedor