Kao mladog glumca koji prati kretanja na evropskoj, pa i svjetskoj pozorišnoj sceni, hvata me panika. Pratim dosta toga, ali iako sam optimista po prirodi, hvata me neka muka i često se pitam kuda naše pozorište ide – rekao je za „Glas Srpske“ mladi prijedorski glumac Dean Batoz, koji je poslije završene banjolučke Akademije umjetnosti našao svoje mjesto u ansamblu Pozorišta Prijedor i privukao pažnju publike.
Batoz dodaje da je boraveći u Rimu prošle godine vidio da su tamo karte za pozorišne predstave rasprodate i dvije godine unaprijed.
* GLAS: Bili ste veoma mladi kada se ušli u prijedorsko pozorište i kada ste počeli da se bavite glumom?
BATOZ: Još u osnovnoj školi pokazivao sam interesovanje za pozorište. Sjećam se da mi je jednom drugar iz razreda predložio da idemo na probu pozorišne predstave. Tada se radila predstava „Srpska drama“ u našem pozorištu. Otišao sam tamo, pa iako sam ranije sa roditeljima išao na predstave, tada mi je taj odlazak na probu bio posebno upečatljiv. Dolazio sam na sve probe te predstave, a sjećam se da je u sali bilo i hladno jer nije bilo centralnog grijanja. Iste godine, 1995. glumac Goran Jokić došao je na ideju da vodi dramski studio. Bio sam najmlađi u toj školi, ali sam je završio i od tad kako sam ušao u pozorište, do dan-danas nisam izašao iz njega.
* GLAS: Da li Vam je sada neka obaveza da radite sa tim mladim ljudima jer su i Vaši prvi koraci bili upravo u školi glume?
BATOZ: U čast Živka Desnice prije dvije godine nastavio sam tu tradiciju i osnovao „Ljetnju školu glume“. Dvije generacije polaznika završile su tu školu i uspješno uradile dvije predstave. Vidim u gradu dobre reakcije na te predstave, na festivalima su dobijali nagrade.
* GLAS: Počinje rad na novoj predstavi, gdje igrate glavnu ulogu. Kakav je odnos prema novom glumačkom zadatku?
BATOZ: Radimo predstavu „Limunacija“, po tekstu Dušana Kovačevića i istoimenoj pripovijeci Stevana Sremca. To je zanimljiva priča o seoskom učitelju Sreti, koji u jednoj maloj sredini nastoji da svojim idealima promijeni i opismeni selo. U stvari, svime se bavi osim svojim, učiteljskim poslom. Budući da danas toga imate koliko god hoćete, i ovo će biti jedna zanimljiva predstava, u kojoj će se mnogi pronaći i u ovom našem vremenu. Meni je izazov jer ima dosta karakternih likova.
Uloge
– Uloge se dijele prema habitusu glumca, prema njegovom karakteru. Smatram da sam se u svim dosadašnjim ulogama dobro snašao i ne dijelim ih na velike i male. Bilo je predstava gdje sam imao samo jednu ili nekoliko riječi, a draga mi je jer su neka sjećanja na sve što je pratilo rad na njoj ostala pozitivna. Izdvojio bih predstave koje su mi drage zbog ljudi sa kojima sam ih radio. To su „Put oko svijeta“ i „Koreni“, koje sam radio još u studentskim danima u Banjoj Luci – kaže Dean Batoz.
Glas Srpske
