Mještani Hambarina, povratničkog naselja kod Prijedora, obradovali su se povratku Ismeta Huskića (58), zvanog Huske iz banjalučke bolnice. Naime, 24. januara u večernjim satima Husku je udarilo auto, a vozač pobjegao s mjesta nesreće. Huske, koji se početkom februara vratio svojim Hamabarišćanima, zna samo da su ga polumrtvog na cesti pronašli neki Slovenci koji su pozvali policiju.
– Kažu mi da sam ležao u lokvi krvi. Sav izubijan i bez cipela koje su mi od udara spale. U ruci sam držao kesicu bombona, jer se od njih ne odvajam – kaže Huske.
Dobrica s vječitim osmijehom, koji ni mrava ne bi zgazio, a još manje neku ružnu prozborio, šoferu još uvijek nepoznatog auta, za kojim traga policija iz Prijedora, zamjera samo to što je pobjegao i ostavio ga bespomoćnog na cesti.
O svojoj sirotinji ovaj lero Hambarina malo priča. Skromno kaže da ne radi, da nema nikakvih primanja, da se nakon smrti majke nije oženio.
– Za oko su mi zapele Banjalučanke. I to medicinske sestre. Sve ljepša do ljepše. Jednu od njih sigurno bih oženio – kaže u povjerenju Huske, jedan od 35 neženja iz Hambarina, kojem da preživi, pogotovo u ovim danima oporavka, pomažu i mještani, ali i oni iz dijaspore koji su čuli za Huskinu nesreću.
Orhan Čaušević iz Hambarina, tvrdi da je krajnje vrijeme da se postavi horizontalna signalizacija na lokalni put na kojem je Huske zamalo glavu izgubio.
– U stalnom smo strahu zbog djece koja na putu do škole prelaze cestu ili hodaju uz samu ivicu puta koji nema ni trotoara – kaže Orhan kojem nije jasno kako su Hambarine u postavljanju signalizacije jednostavno „preskočene“, jer se nalaze između Tukova i Ljubije, koji su potrebnu signalizaciju davno dobili.
Izvor: Dnevni avaz