Iako ćete čitajući naslov ove vijesti pomisliti da se radi o nekoj vijesti iz kulture koja ima veze sa piscem nobelovcem Ivom Andrićem i jednim od njegovih vrhunskih ostvarenja, prevarićete se. Ova vijest ima veze sa znakovima. Znakovima pored puta. Saobraćajnim znakovima pored puta. Ili da budemo precizniji, srušenim saobraćajnim znakovima pored puta.
Svi oni koji u posljednjih nekoliko dana putuju iz Prijedora u pravcu Ljubije mogu da primijete nekoliko stvari. One pozitivne su, svakako, novi asfalt koji je urađen na gotovo kompletnoj trasi puta koji povezuje Prijedor sa ovom „rudarskom“ varošicom. Urađeni su i branici na svim opasnijim krivinama kako bi poboljšali sigurnost u saobraćaju ali i uz kanal koji prolazi kroz Ljubiju pored samog puta. Na pravcu od „keramike“ ka fudbalskom igralištu i osnovnoj školi rade se novi trotoari. Na raskršću u Donjoj Ljubiji koje vodi za Misku Glavu postavljeno je ogledalo koje olakšava izlazak na glavni put. Postavljena je i nova vertikalna signalizacija, mnogobrojni saobraćajni znakovi. Međutim, kada su u pitanju saobraćajni znakovi postavljeni na ovom putu dolazimo do interesantnih, poražavajućih činjenica. Naime, u posljednjih 10-ak dana primjetno je da neki pojedinci ili grupe građana, vjerovatno iz obijesti, ruše pojedine znakove i tako onemogućavaju sigurno odvijanje saobraćaja na ovom dosta frekventnom pravcu. Proteklog četvrtka ujutro, administrator www.gradprijedor.com je svjedočio situaciji da je na dijelu puta između Hambarina i Ljeskara u dužini od oko 2 kilometra bilo srušeno čak 5 saobraćajnih znakova dok je 1 bio do pola „izvaljen“. Radilo se isključivo o znakovima za zabranu preticanja. Indikativno je da su pomenuti znakovi bili srušeni na dijelovima puta gdje se u blizini ne nalaze kuće. Tokom istog dana, radnici preduzeća „Prijedorputevi“ koje održava ovaj putni pravac su znakove „vratili u funkciju“.
Ali već sljedećeg dana uočeni su novi srušeni znakovi na prilazu naselju Hambarine iz pravca grada. Očigledno je da se radi o namjernom rušenju znakova od strane jednog ili više pojedinaca a koji razlozi stoje iza ovog uništavanja teško je za odgonetnuti. Srušeni znakovi se uglavnom nalaze na dijelu puta gdje nema stambenih objekata, pa je vrlo teško uočiti, naročito noću, ko su te „hrabre“ osobe koje čine ovaj vandalizam. Kako nam je u razgovoru potvrdio Marinko Gnjatović, komandir Stanice za bezbjednost saobraćaja Prijedor, veoma je teško utvrditi ko su počinioci ovog krivičnog djela, koje se može okarakterisati i kao izazivanje opasnosti i otuđivanje tuđe stvari jer su za to potrebni svjedoci ili očevici. „Poznato nam je i da se ukradeni saobraćajni znaci koriste u privatne svrhe, za izradu poklopaca i slično, rekao je Gnjatović i dodao da firme koje održavaju određene putne pravce moraju da imaju aktivnije službe održavanja koje će pratiti stanje sa saobraćajnim znakovima, a ne da o njihovom rušenju ili nestanku čekaju informacije od policije ili građana. „Radi se o mreži od oko 470 kilometara što lokalnih, regionalnih i magistralnih puteva, na kojima je veoma bitna saobraćajna signalizacija, tako da oni koji ih postavljaju trebaju na imaju i tačnu mrežu postavljenih znakova, kako bi na mjestu ukradenog ponovo postavili adekvatan znak ili pronašli počinioce njihovog rušenja“, rekao je Gnjatović. Prijedorskoj policiji ostavljamo da pronađe vinovnike rušenja saobraćajnih znakova a sve one koji putuju pravcem za Ljubiju upozoravamo da otvore „četvoro“ očiju jer se može desiti da prekrše neki saobraćajni propis iako uopšte nisu vidjeli znak koji leži pored puta.
I na kraju, da se vratimo na početak. Pročitajte Andrićeve „Znakove pored puta“. Sigurno se nećete prevariti a kao dokaz tome evo i nekoliko citata iz pomenute knjige.
„Dobro je i prirodno sjećati se prošlosti i misliti na budućnost, ali živjeti ma i djelimično u budućnosti ili prošlosti – nezdravo je čak i opasno. To znači kočiti i potkradati svoj sadašnji život, ne spasavajući ništa od prošlosti i ne čineći ništa za budućnost. Glavnim dijelom svoga bića, najboljim snagama srca i razuma čovjek treba da je uvijek i cio u sadašnjem trenutku, koji je jedini pravi i jedini mogući život koji živimo.“
„Budite radosni kad god vam se za to pruža mogućnost i kad god za to nalazite snage u sebi, jer trenuci čiste radosti vrijede i znače više nego čitavi dani i mjeseci našeg života provedeni u mutnoj igri naših sitnih i krupnih strasti i prohtjeva…….. a minut čiste radosti ostaje u nama zauvijek, kao sjaj koji ništa ne može zamračiti.“
„Pravo govoreći, ja sam uvijek najviše želio jedno: da sve što vidim mogu da opišem i da sve što osjetim umijem da izrazim.“