Ilija Banović (79), mještanin prijedorskog sela Trnopolje, već četiri godine, otkako mu je u požaru izgorjela kuća, sa suprugom Mirom, kćerkom Milkom i unukom Nemanjom živi u objektu bez krova.
Starac priča da je uz pomoć dobrih ljudi i prijedorskog Centra za socijalni rad uspio dijelom da obnovi kuću, ali mu je njeno pokrivanje ostao nerješiv problem.
„Kuću sam pokrio najlonom i nekom ceradom koju je miš progrizao, pa su se tako na više mjesta pojavile velike rupe. Praktično počelo je sve da prokišnjava i vjerujete ne znam kako ću sa porodicom u kojoj niko nema primanja niti posla da dočekam zimu“, govori nam Banović, dodajući da se porodica prehranjuje od tuđe milostinje.
Kćerka Milka je teško bolesna i gotovo da sama bez pomoći ne može da napusti kuću.
„Ona ima nekakve napade pa pada po dvorištu. Milkin sin, a moj unuk, Nemanja ide u zanatsku školu, ali knjiga za učenje nema, kao ni prava na besplatan prevoz autobusom. Sirotinja smo i nije mi teško to da priznam, ali smatram da ako još negdje pod ovim nebom postoje humani ljudi, da bi i meni trebalo da pomognu“, kaže nam Banović.
Dodaje da je i sam bolestan, a da se liječi berući ljekovite trave po livadama i šumi jer nema novca za lijekove.
„Noge mi s vremena na vrijeme otkazuju poslušnost. A treba stići i isprositi koju marku od Prijedorčana kako mi drugi bolesni ukućani ne bi gladovali“, govori Banović.
Kaže da mjesečno od prijedorskog centra za Socijalni rad prima samo 41 maraku, te da su to jedina sigurna sredstva koji im ulaze u kuću.
Ovaj starac često sa ruksakom na leđima obilazi pojedine prijedorske firme kako bi isprosio koju marku za kupovinu vekne hljeba i litre mlijeka. Takođe, ponekad cijepa drva drugima i ide u druge nadničarske poslove.
Banović priznaje da u njegovom domaćinstvu svega nedostaje, te da kuća nema vode, ni podova, a da su u omanjoj prostoriji smještena dva vojnička kreveta. Za pravu postelju, tvrdi Banović, nema novca. Jedino što sanja ovaj čovjek i njegova porodica je adekvatan krov nad glavom.
„Želim samo da mi kuća ne kisne i da koliko-toliko preko zime bude topla. Molim dobre ljude da mi pomognu. Za pokrivanje kuće mi nedostaju rogovi za krov, letve i vijenci. Imam u dvorištu nešto crijepa i pjeska, a komišije bi mi pritekle u pomoć. One bi organizovale i radnu akciju samo da mi krov bude izgraćen, da više nebo ne gladam kroz najlon i ceradu“, kaže Banović.
U prijedorskom Centru za socijalni rad su potvrdili da su upoznati sa slučajem Ilije Banovića i njegove porodice.
Socijalni radnici kažu da ovaj starac ima prava samo na jednokratnu novčanu pomoć, ali da mu se ponekad pomaže i u davanju paketa sa osnovnim životnim namirnicama.
Nezavisne novine