Mira i Rade Borojević iz prijedorskog sela Jugovci uz rodbinu komšije i prijatelje proslavili su 40 godina braka i 64 godine života.
Iako to nije zlatni pir, odlučili su da se provesele sa najbližima i njima dragim ljudima jer u njihovih 40 zajedničkih godina svašta je, kažu, stalo, ali bez obzira na sve malo će ko iz mlađih generacija dočekati u braku tolike godine jer se brže rastaju nego sastaju.
Mira i Rade najbolje znaju šta je to ljubav na prvi pogled jer su im prije 40 godina trebala samo dva dana da shvate da su jedno za drugo i na brzinu odlučili o zajedničkom životu. I nisu se pokajali.
– Srijedom smo se vidjeli pred hotelom „Balkan“ u Prijedoru i petkom smo se odmah uzeli,prisjeća se Rade.
Njegova životna saputnica Mira potvrđuje da je baš tako bilo.Njena braća su došla da je vrate kući, ali kaže da ona nije htjela. Pitali su je da li je otišla silom, a ona im je rekla da je to uradila dragom voljom i tako je postala Radetova mlada. Stekli su troje djece Draženu, Slađanu i Lepu i imaju devetoro unučadi od kojih je dvoje od Radinog sina iz prvog braka.
– Lijepo nam je bilo i neka tako i ostane kao što je do sada bilo i milina, smješka se Mira koja kaže da im raspoloženja ni u ovom trećem dobu ne manjka.I da li zbog svoje veselosti i sklonosti šali ovo dvoje supružnika izgleda kao da im je mnogo manje godina.
– Nema ništa ljepše nego kad dvoje ostanu sami kad djeca odu. Lijepo je kad djeca dođu,a još ljepše kad odu, šaljivo govori Rade, i dodaje da su zadovoljni svojim životom,djeca su otišla svojim putem, imaju porodice, rade…
Mira kaže da se živeći u zajednici sa svekrvom i zaovom ipak dobro slagala sa svima.
– Imala sam svekrvu koja mi je zamijenila majku, i zaovu koja je zamijenila svoju majku i koja gleda i pazi moju djecu, zetove i unučad a ja njene, ističe Mira.
Rade kaže da je u životu uvijek imao novca i da mu ništa nije nedostajalo.
– Imao sam traktor, stoku, sijao njive i ljudima sam radio s traktorom za 10 KM samo da radim bilo šta da ne sjedim besposlen, sve sam to rasprodao i sada polako trošim i uživam, kaže Rade.
U rudniku Željezne rude «Ljubija» zaradio je penziju radeći na raznim poslovima, od bušača do mehaničara i viljuškara, dok je Mira kod kuće bila sa djecom.
Život posmatraju uvijek sa one vedrije strane i kažu da im u životu nikada nije bilo teško i da im je uvijek bilo dobro. Zadovoljni su kako su provodili zajednički život.
Na ovom neobičnom veselju bilo je zvanica kao na pravoj, velikoj svadbi. Vremešni mladenci kažu da su tako živjeli da su ovakvo slavlje zaslužile sve godine njihovog zajedničkog života.
