Božani Aleksić (37) iz Prijedora, samohranoj majci petoro maloljetne djece, najveća želja je da napokon imaju pristojan krov nad glavom.
U privremenom smještaju u oronuloj kući koja je nekad pripadala željeznici, u Donjoj Ljubiji kod Prijedora, ova porodica živi već šest godina. Aleksićeva kaže da joj je taj alternativni smještaj bez kupatila, u kojem nema baš adekvatnih uslova za život, dodijelilo Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica RS.
Tada su joj predstavnici resornog ministarstva, kako tvrdi, obećali da će se u trošnoj željezničkoj kući malo zadržati, a to malo se produžilo na godine.
„Patimo se već godinama jer nam krov prokišnjava, a zidovi su puni vlage. U takvim uslovima djeca, koju sama podižem jer su ih njihovi očevi napustili, često oboljevaju, a novca za liječenje nemam. Moj šestogodišnji sin Draško je imao i saobraćajni udes kada ga je prije četiri godine ispred našeg privremenog smještaja na ulici udario automobil. Od tada on ima probleme sa zdravljem jer je zadobio tešku povredu glave“, ističe Aleksićeva, koja je i sama oboljela, a spada u kategoriju blago mentalno ograničenih lica. Njena djeca: trogodišnji Draženko, Draško (6), Nemanja (8), Nevena (14) i Snježana (16) odrastaju u siromaštvu, što njihovu majku posebno muči.
Zbog teških uslova za život Snježana je otišla iz te kuće, udala se i očekuje prvu prinovu.
„Moja Snježa nije više mogla da gleda bijedu u kojoj živimo. Zato je i napustila kuću. Troje djece školujem i svakog dana ih pratim do škole i nazad. Jedina nam je želja da i mi dobijemo krov nad glavom koji neće prokišnjavati. Živim, djecu hranim i školujem od 200 maraka dječjeg doplatka, a povremeno primim i 120 evra iz dvije nevladine organizacije. To mi je spas“, navodi Aleksićeva.
Dodaje da povremeno radi kad je neko pozove, ide u berbu, cijepa komšijska drva, samo da bi zaradila koju marku više.
Ona naglašava da joj pomažu dobri ljudi u hrani i odjeći za djecu, komšije, Centar za socijalni rad, a najviše NVO „Hljeb života“ iz Prijedora.
„Uz njihovu pomoć nadam se da ću dobiti novu kuću i konačno izaći iz ovog privremenog smještaja“, govori Aleksićeva.
U posjeti ovoj porodici juče je bilo i Hrišćansko humanitarno udruženje „Hljeb života“, čiji su im predstavnici donijeli pakete sa hranom i odjećom.
Danko Malešević, predstavnik ovog udruženja, naglašava da je već pokrenuta humanitarna akcija izgradnje kuće za Aleksićevu i njenu djecu.
„Prije pola godine njih su posjetili dobri ljudi iz Holandije. Oni su već preko svoje nevladine organizacije nabavili montažnu kuću za ovu višečlanu porodicu. Problem je u tome što se preko lokalne zajednice sada mora pronaći i lokacija gdje bi bili postavljeni temelji. Zato i molimo sve ljude dobre volje i one koji mogu pomoći da se iznađe rješenje za ovu porodicu“, kaže Malešević.
Dok ne bude pronađena nova lokacija, ova porodica će najvjerovatnije i ovu zimu provesti u željezničkoj kući.
Želje za Djeda Mraza
Majka Božana Aleksić ističe da će joj biti teško obezbijediti hranu tokom zime jer joj dječji dodatak ne pristiže u januaru.
Dvoje školaraca u ovoj porodici, Draško i Nemanja, kažu da za Novu godinu imaju i spisak svojih želja.
„Od Djeda Mraza očekujemo da nam donese paketiće sa slatkišima, ali i da imam bolju kuću i sobu za učenje“, naglašavaju ovi školarci.
Nezavisne novine