Nastavljajući porodičnu tradiciju Rade Kostić iz sela Jaruge, kod Prijedora, živi od poljoprivredne proizvodnje. U svojim stajama i oborima ima na desetine svinja i desetak grla krupne stoke. Posjeduje tri traktora, sa svim priključcima, kombajn za strno žito, te brojne druge poljoprivredne mašine. Iako život u selu, kako tvrdi, nije nimalo lak opet se ne bi mijenjao za bilo kakav život u gradu.
– Svako domaćinstvo u selu ako se bavi koliko-toliko poljoprivredom ima svakodnevno posla. Taj posao nije lak ali bez obzira na to meni i mojoj supruzi pričinjava zadovoljstvo. Lijepo je vidjeti kad posiješ žito kako svakodnevno raste, kada u štali gledaš kako napreduju junad, krmače se prase i tako redom. Sve to ima svoju draž koju može doživjeti samo onaj ko zaista voli ovakav način života – priča Rade.
Slično razmišlja i njegova supruga Anka, koja kaže da je i prije udaje znala da će živjeti od poljoprivrede, ali joj to nije smetalo da se uda u Kostiće i nastavi život kao domaćica.
– Ne znam kako ko može komentarisati moje tvrdnje da se i pored svih poteškoća koje imamo mi žene u selu nikada ne bih mijenjala za život u gradu. Nije mi teško raditi sve kućne poslove, pa otići u štalu pomusti krave, očistiti i nahraniti svinje i tako redom – priča Anka, koja je s Radetom izrodila troje djece, dvije kćeri i jednog sina. Starija kćerka i sin otišli su trbuhom za kruhom u Kanadu gdje žive i rade dok mlađa ide još u školu.
Ono što ovu porodicu, ali i druge poljoprivrednike, muči jeste plasman stoke.
– Nije teško niti je problem othraniti bika, svinju ili živinu. Danas svako ko se bavi koliko-toliko poljoprivredom ima traktore i brojne priključke koji zamjenjuju radnu snagu. U štalama su pojilice, aparati za mužu i sve ostalo što olakšava rad u selu. Međutim, kada othranite bika i prodate ga problem je naplatiti. Mesari uglavnom traže da sačekamo, a onda treba proći još po dva-tri mjeseca dok dobijemo novac, iako i nama treba da ponovo zasijemo žito hranimo drugu turu junadi ili svinja. To je ono što današnjeg seljaka najviše muči – kaže Rade. Takođe, naglašava i da je cijena mesa mala.
– Proizvođač najmanje zaradi, ali takva su neka pravila na tržištu – priča Kostić koji posjeduje tri hektara vlastite zemlje. To mu naravno nije dovoljno zbog čega pod zakup svake godine uzima još po nekoliko hektara kako bi zasijao dovoljnu količinu kukuruza, ječma i zobi koje su mu potrebne za ishranu stoke.
Fokus
