Dvadesetak mještana i njihovih prijatelja sela Johovica, smještenog na tromeđi opština Krupa na Uni, Novi Grad i Sanski Most, i ove godine su bili učesnici biciklijade „Johovica 2012“ koja startuje iz Prijedora i duga je 60 kilometara.
– Prve godine bilo nas je svega pet, a ove treće, ima nas preko dvadeset. Očekujemo, za koju godinu, da
će za Johovicu, sa nama, krenuti stotinjak ljubitelja biciklijade i jednodnevne avanture u kojoj se mogu upoznati i prelijepi predjeli i prirodne ljepote Podgrmeča – kaže Duško Tintor, inicijator i organizator Biciklijade, sa kojim je na put krenuo i njegov sedamnaestogodišnji sin Nenad.
Za Johovicu se iz Prijedora krenulo oko 10 sati. Putovanje, uz nekoliko dužih i kraćih pauza, trajalo je oko pet sati. Kolonu su pratila dva vozila i jedan kombi sa rezervnim dijelovima za bicikle, a u ekipi se našao i poznati prijedorski majstor za bicikle Brane Pavlović.
– Put od 60 kilometara nije mala maršruta za ljude koji rijetko voze bicikle, a takvih je većina. I bicikli su, uglavnom, stariji pa se mora voditi računa da na dvadesetom ili tridesetom kilometru ne dođe do kvara, i da nam učesnik manifestacije ne ostane na putu. Na sve smo mislili, kako na rezervne dijelove, tako i na to da, u slučaju većeg kvara, bicikl ubacimo u kombi, a biciklistu smjestimo u automobil – priča nam Pavlović.
I ove godine, najhrabriji među biciklistima okupali su se u jednom od podgrmečkih potoka. Voda je bila prilično hladna, ali za mladiće željne dokazivanja, to nije predstavljalo problem.
– Voda ima nekih sedamosam stepeni Celzijusovih. Sam ulazak u vodu bio je težak, ali poslije je
kupanje išlo bez problema – kaže Stanislav Mišić.
Cilj ove manifestacije, kako kaže organizator Duško Tintor, je želja nekadašnjih žitelja Johovice,
koji su iz nje izbjegli 1995. godine pred najezdom tzv. Armije BiH i nastanili se u Prijedoru, da na ovaj način skrenu pažnju na malo i udaljeno selo u kojem danas živi jedva stotinjak stanovnika. Uglavnom su to stara lica koja su se vratila u rodno selo, obnovila svoje porušene kuće i nastavila da žive u njemu.
– Radio sam godinama po terenu, ali nisam nikada pomišljao da bi napustio svoje selo, bez obzira na uslove života. Tako sam se u Johovicu vratio i nakon rata. Ovo je predivan kraj. Izgradnjom asfalta, mnogo se brže stigne do urbanih naselja koja su od nas udaljena po trideset kilometara, bilo da idete u Krupu, Novi Grad ili
Sanski Most – priča sedamdesetsedmogodišnji Mirko Tintor, koji u Johovici živi sa pet godina
mlađom suprugom Mikom. Nakon petočasovne vožnje, bicikliste je dočekala bogata trpeza i muzika.
– Put je, na sreću, protekao bez problema. Na cilj smo stigli bezbjedno. Nakon ručka, dogovorili smo novo okupljanje iduće godine, takođe krajem maja, ali, vjerujemo, u mnogo većem broju – rekao je Duško Tintor.
Kozarski vjesnik
