Iranac Hakmardan Šajan (25), apsolvent na Kaspiensi univerzitetu u Teheranu, već mjesec dana boravi u Banjaluci i Prijedoru u okviru međunarodne razmjene studenata, a kaže da će u svoju državu da ponese lijepe uspomene i usavršeno rudarsko stručno znanje.
U ova dva grada došao je kako bi dobio dobru praksu u oblasti rudarskog inženjerstva i usavršio znanje koje je stekao u protekle četiri godine studiranja u Teheranu.
„Radim projekte na Institutu za istraživanje rude pri Vladi Irana. Ukazala mi se prilika da u sklopu međunarodne razmjene studenata za obavljanje stručne prakse dođem u BiH, odnosno u Banjaluku i Prijedor. Prve informacije o svemu dobio sam posredstvom Interneta. Vidio sam da u Prijedoru postoji rudnik željezne rude, da je riječ o površinskom kopu i da se mogu povezati sa ljudima sa Rudarskog fakulteta i kompanijom „ArcelorMittal“ u Prijedoru. Provjerio sam sve mogućnosti i postao dio novog projekta“, govori Šajan, koji se bez mnogo razmišljanja otisnuo u ovu zanimljivu istraživačku avanturu.
Kroz svoje dosadašnje studaranje i naučno-istraživački rad koji je obavljao na Univerzitetu u Teheranu upoznao se sa eksploatacijom rude u dva najveća rudnika u svojoj državi.
„Obično se misli da Iran, ali i druge arapske zemlje leže na nafti. Međutim, u Iranu postoje i ogromno rudnici željezne rude. Samo u jednom od njih, najvećem rudniku Srednjeg istoka u Kongoharu imamo rezerve željezne rude koje se procjenjuju na 10 miliona tona. To je ogromno bogatstvo“, objašnjava ovaj mladi Iračanin.
U Prijedoru je sa predstavnicima menadžmenta „ArcelorMittala Prijedor“, obišao površinske kopove rudnika u Omarskoj, postrojenje za separaciju rude i laboratoriju u sklopu Odjeljenja za kontrolu kvaliteta.
„S aspekta nauke, monogo toga je različito između onoga kako se to istražuju u Iranu i ovdje u BiH. U rudniku u Omarskoj otkrio sam i nova dostignuća koja će mi pomoći u daljem istraživačkom radu u oblasti rudarskog inženjerstva, za što se i školujem. Saznao sam mnogo i o rukovođenju površinskim kopom i načinu kako se određuje cijena rude i njena prodaja u samo jedan odsto željeza koji je prisutan u jalovini“, pojasnio je Šajan.
Kaže da se u svoj rodni grad Teheran vraća već naredne sedmice, a da je u dva grada u RS sreo samo prijatne i gostoljubive ljude.
„Imate lijepu arhitekturu, bogatu kulturu i tradiciju. Zaista sam se lijepo osjećao, jer svi su nastojali da mi izađu u susret i upoznaju me sa životom u gradovima koje sam obilazio. Sa prijateljima i mentorom na Rudarskom fakultetu u Prijedoru sam se sporazumjevao na engleskom jeziku i zaista nikavih problema nije bilo“, govori Šajan.
Smatra da se mladi ljudi najbolje sporazumijevaju, jer među sobom u običnoj konverzaciji ne potenciraju razlike, te da je stekao mnogo prijatelja koje će pozvati u goste.
Razmjena studenata
Vladimir Malbašić, prodekan za nastavu na Rudarskom fakultetu u Prijedoru, kaže da Univerzitet u Banjaluci već drugu godinu zaredom organizuje razmjenu studenata posredstvom Međunarodne organizacije za obavljanje stručnih praksi.
„Ovim projektom nastojimo da ugostimo strane studente, koji ovdje mogu da upotpune svoja znanja u oblastima s kojima će se u budućnosti baviti. Takođe, i naši studenti na ovaj način odlaze u instranstvo, kako bi stekli praksu i prenijeli ta stečena znanja u firmama u kojima će se zaposliti“, kazao je Malbašić. Potvrdio je da je zadovoljan što je u proteklih mjesec dana sarađivao i sa mladim studentom Hakmardanom Šajanom iz Irana.
Nezavisne novine
