Mustafa Šaban, mještanin prijedorskog sela Ćela, sa suprugom Hasibom i troje djece živi u podstanarskoj kući bez struje, vode i stakla na prozorima.
Ovaj otac, koji ima anginu pektoris i koji je u bolnici u Bihaću proveo tri mjeseca na liječenju, ne radi i nema nikakvih primanja, a za pomoć se obraćao mnogima.
„U ovoj tuđoj kući nemam ničega. Najteže je zbog dvogodišnjih blizanki Elme i Selme i četrnaestogodišnjeg sina moje supruge Hasibe koji živi sa nama. Djeca nemaju ni pristojne hrane, a uslovi u kući su katastrofalni. U podstanarskoj kući nemamo ni struje ni vode, a na stare prozore sam stavio najlon. Zima ide i ti problemi se samo usložnjavaju“, govori Mustafa Šaban.
On se prije 40 godina iz Makedonije doselio u Prijedor. Punih 18 godina radio je u prijedorskom „Celpaku“, ali iz ove bivše fabrike za proizvodnju i preradu celuloze i papira nije uspio da ostvari pravo na penziju.
„U prošlom ratu kao izbjeglica sam se vratio u Makedoniju. Tamo mi je umrla prva supruga sa kojom imam i dva sina koji su zasnovali porodice. Nakon rata sam se vratio u Prijedor gdje sam imao porodičnu kuću u selu Ćela, a koja mi je tokom rata srušena. Luteranski svjetski savez je prije šest godina započeo obnovu te kuće ali je ona još nedovršena. Za useljenje i siguran krov nad glavom mi treba oko 3.000 maraka. Ipak, to malo za mene je nedostižno, jer živimo na ivici bijede“, govori Mustafa Šaban.
Tvrdi da je tražio pomoć od „Merhameta“, Crvenog krsta, Centra za socijalni rad i opštine Prijedor. Kucao je na mnoga vrata, ali pomoći nema. „Posljednja nada mi je načelnik opštine Marko Pavić, kome sam ovih dana uputio i otvoreno pismo. Molim ga kao čovjeka da mi pomogne, jer mi za dovršetak kuće i stambeno zbrinjavanje porodice treba nešto cementa, kreča i pijesaka kako bih nabacio i dovršio svoj dom“, govori Šaban.
Suruga Hasiba kaže da strepi od toga da li će njeno troje djece moći da prezime zimu u nehumanim uslovima.
„Plašim se bolesti. Djeca su mala. Molim sve dobre ljude da nam pomognu kako bismo konačno mogli da dobijemo topao dom. Moj suprug je bolestan čovjek i teško da može da zaradi novac za preživljavanje porodice“, govori Hasiba.
S njihovom mukom upoznati su i u prijedorskom Centru za socijalni rad. Socijalni radnici kažu da porodica Šaban ima pravo na dječji doplatak, međutim, da ta ustanova nema novca da im pomogne u dovršenju kuće. „Shvatamo da je njegova situacija izuzetno teška, ali se on nije na vrijeme javio za dodjelu opštinskih sredstava za povratnike. Pokušaćemo da posredstvom Službe načelnika opštine obezbijedimo interventna sredstva za rješenje gorućeg problema ove porodice, koja za dovršetak kuće treba zaista minimalna sredstva. Mnogo je porodica u Prijedor kojima je pomoć ovakve vrste neophodna“, kazala je Azra Pašalić, predsjednica Skupštine opštine Prijedor.
Nezavisne novine
