Licencirani instruktori skijanja pozivaju roditelje, ali i sve odrasle početnike, da za sebe i za svoju djecu biraju ovlaštene učitelje skijanja i da imaju na umu da ne može svaki profesor ili nastavnik fizičkog vaspitanja raditi sve sportove.
„Kod nas vlada jedan veoma raširen stereotip da svi takozvani difovci mogu raditi sve od kondicionih i fitnes treninga, preko loptaških sportova do sportova na vodi i skijanja, a to nije tako“, rekao je Filip Babić iz Škole sporta „Kasper“ koja radi u Banjaluci, Laktašima i Prijedoru.
Babić navodi da je upoznat sa situacijom na domaćim skijalištima gdje profesori i nastavnici fizičkog vaspitanja, nezaposleni koji su završili fakultete fizičke kulture, ali i oni koji nemaju formalno obrazovanje u oblasti sporta, pružaju usluge instruktora skijanja, ali da mu je poznato i to da ih korisnici usluga ni ne pitaju posjeduju li oni licencu za taj posao.
„Za prethodna dva vikenda na Vlašiću smo na obuci imali 93 djece iz Banjaluke i Prijedora i više nam je rada i truda bilo potrebno da izbijemo pogrešno naučene stvari kod djece koja su prethodno imala neadekvatne obuke nego da od potpunih početnika stvorimo male skijaše“, naveo je Babić.
Babić posjeduje međunarodne licence učitelja alpskog skijanja nivoa U1 i U2 čiju obnovu godišnje plaća po hiljadu evra, jedanaest godina bavi se instruisanjem skijanja i kao student bio je u prvoj generaciji Univerziteta u Banjaluci u studentskoj razmjeni u okviru programa Evropske unije „Erazmus plus“, i to u Sloveniji gdje se dvije akademske godine i usavršavao u skijanju.
„Sa dvojicom kolega obučavao sam i po 200 studenata u sezoni u okviru ranijeg projekta Studentska zima na Jahorini, a potom smo nas trojica 2009. godine i osnovali Školu sporta `Kasper`. Za vrijeme magistarskih studija školu sam zamišljao kao neko privremeno, prelazno rješenje, a onda smo se izborili i opstali, a od ukupno osam trenera dvoje nas je i stalno zaposlenih“, dodao je Babić.
Prema njegovim riječima, kroz „Kasperove“ škole skijanja prošlo je oko 700 polaznika u proteklih sedam godina i iskustvo pokazuje da u grupi djeca bolje funkcionišu nego na individualnim obukama jer grupa ima svoje zakone, a u pojedinačnim treninzima dosta se vremena gubi na „nadmudrivanje“ s djecom.
„Brže se u grupi napreduje i iz razloga što postoji takmičarski duh i što svako dijete poredi sebe sa drugom djecom. To što mi postignemo s njima za tri dana rada, u individualnim treninzima često bi bilo dozirano na kašičicu i razvučeno na sedam dana“, pojasnio je Babić.
On je podsjetio da u gradovima i opštinama koji gravitiraju Kozari 80 do 90 odsto stanovništva ne skija i da nije razvijena opšta skijaška kultura kao što je to uobičajeno u blizini zimskih centara, ali da je vidljiv i da treba pozdraviti i podržati trend sve većeg interesovanja svih uzrasta za učenjem skijanja.
Planinarsko-skijaško društvo „Ljubijski rudar“, koje upravlja skijalištima na Kozari, ranijih godina je najavljivalo da će uvesti reda u držanje časova skijanja na ovoj planini i organizovati rad instruktora na način da će se time moći baviti samo akreditovani, ali se to još nije desilo.
Tekst: Katarina Panić
Foto: Igor Bajić i Škola sporta „Kasper“
Video: Igor Bajić