Pedesetdvogodišnji Milan Protić, mještanin prijedorskog sela Petrov Gaj, u obližnjem šumarku tokom uobičajene šetnje je pronašao džinovsku pečurku. Tvrdi da je u prvi mah pomislio da se radi o šumskom panju ili životinji koja se primirila na trenutak, ali kada se primakao mjestu ugledao je ogroman vrganj.
„Dobro sam ga razgledao, a onda i pomoću noža izvadio iz zemlje. Pošto se slabo razumijem u gljive i po šumi berem isključivo one bijele, u narodu poznatije kao mliječnice, odlučio sam da neobično veliki vrganj ponesem kući i pokažem komšiluku, pogotovo zato što se moje komšije dobro razumiju u razne vrste tih šumskih plodova“, govori Protić.
Kada je vrganj izvagao, vidio je da je težak oko tri kilograma.
„Moje komšije odmah su me razuvjerile da gljiva koju sam pronašao nije otrovna već da je riječ o veoma jestivom vrganju“, navodi Protić, koji je o svom šumskom plodu odmah obavijestio i Stanicu za otkup gljiva, koja se nalazi u blizini sela u kome živi.
„Ponudili su mi odmah pare za vrganj koji sam pronašao, a koji su, kako su mi rekli, namjeravali da osuše jer je zdrav i bez ijednog crva u sebi. No, za sada ga ne mislim prodati, pa sam odlučio da zbog njegove težine i izgleda svoj vrganj i medijski promovišem. Ko zna, možda će se na ovaj način za zanimljiv hobi berbe šumskih plodova, a posebno pečuraka, zainteresovati i drugi Prijedorčani“, pojašnjava Protić.
On tvrdi da je upravo rekreativna i lagana šetnja šumom koju on zbog zdravlja svakodnevno praktikuje najbolji lijek u borbi protiv stresa.
Izvor: Nezavisne novine