Bojan Ratković iz Prijedora od djetinjstva voli ptice i jedini u Bosni i Hercegovini uzgaja autohtonu rasu golubova, crne staparske letače, a trenutno ima deset matičnih parova.
Kako je istakao u razgovoru za „Nezavisne novine“ devedesetih godina bilo je mnogo golubara u Prijedoru, ali, kako kaže, došle su nesretne ratne godine i mnogi su morali ostaviti svoje ptice.
„Jedan kolega je napuštao Prijedor i ponudio je da preuzmemo njegove ptice, i tako je faktički sve počelo. Ljubav prema staparskom golubu počela je još u djetinjstvu, zahvaljujući novinama. Čitao sam ‘Dobro jutro’ koje je tada izlazilo, kao i ‘Zov’, što je kod mene proizvelo puku želju koju nisam mogao ostvariti jer nisam imao finansijska sredstva“, prisjeća se Ratković i dodaje da ljubav prema pticama i golubovima traje već tridesetak godina.
„Kasnije kako sam odrastao stekao sam iskustvo, promijenio i mnoge rase ptica, a prije 15 godina bio sam u mogućnosti da odem u Srbiju i nabavim staparske golubove od kolege uzgajivača i tako je sve počelo“, kaže Ratković.
Ističe da je, nažalost, jedini u BiH koji uzgaja ovu vrstu golubova.
„Meni je žao što nema više zainteresovanih za ovu rasu ptica jer staparski letač je lijep i interesantan golub, koji je nekada bio poznat po tome da je dobar letač, a danas su više za izložbe i krase ih neke estetske vrline. Malo je specifična vrsta za odgoj jer traži više pažnje, golubarnik mora biti stalno čist, znači potrebna je ozbiljna higijena i redovna preventiva koju svi radimo jer zakonski tako mora da bude. Vjerujte, to je jako interesantan, lijep, sitni, sportski golub koji je naziv dobio po selu Stapar u Srbiji, u blizini Sombora, a pričaju da je iz tog mjesta prvi golub te vrste poletio prije skoro 150 godina“, objašnjava Ratković.
Dodaje da su prema istorijskim podacima prvi uzgajivači ove vrste bili sveštenici iz ovog sela nakon što su Turci kada su odlazili sa tog područja za sobom ostavili ptice.
„Na krovu crkve su krenuli da ležu ptice i da razvijaju tu rasu“, rekao je Ratković.
Dodaje da njegovih 10 matičnih parova potiče iz selekcije duge 15 godina, od kako je sebi nabavio prve ptice, a sa njima je osvajao i mnoge nagrade.
„Uvijek se traži neka karakteristika, ostavlja se najbolji primjer i od njega se razvijaju dalje jedinke. Mi smo ovdje, generalno, u Republici Srpskoj i BiH zbog svih svjetskih manifetluka sa pticama skučeni da bismo mogli ići negdje dalje na takmičenja. Što se mene lično tiče, najdraža mi je nagrada koju sam osvojio sa mojim prvim šampionom na velesajmu u Banjaluci prije više godina. Zaista mi je žao što u Banjaluci, našem velikom gradu, danas nemamo smotru ptica kao što je bila nedavno u Tešnju“, kaže Ratković.
Napominje da su njegovi staparski golubovi na toj Međunarodnoj izložbi u Tešnju dobili odlične ocjene.
„Sudije su bile jako kvalitetne i stručne, broj jedan u Evropi. Na ovoj izložbi predstavio sam se odličnim jedinkama, a posebno je jedna ženka bila jako dobro ocijenjena. Od 10 golubova koje sam predstavio, pet je dobilo ocjenu 96, a jedan 95“, kaže Ratković, koji je član i zamjenik potpredsjednika Sportskog društva za uzgoj i zaštitu sitnih životinja „Golub“ u Prijedoru.
Dodaje da je u tom gradu kako vrijeme prolazi sve manje ljubitelja i uzgajivača ptica.
„Ovo je skup hobi i ko želi da se ovim za sebe bavi i za svoj gušt može da uspije, ali ako pokušava sa nekim napraviti nešto više – neće baš moći. Desi se da se nešto i proda, ali to je rijetkost. Konkretno da bi imao kvalitet, kao što imamo mojih nekoliko starijih i iskusnijih kolega, koji su fokusirani samo na jednu rasu i samo jednu boju, i ja – to traži puno odricanja, truda i energije“, kaže Ratković i napominje da bi volio da se neko počne baviti uzgojem staparskih letača, što bi i njemu olakšalo saradnju… „Posebno ako bi bila boja kojom se i ja bavim, jer ja sam sad fokusiran na Srbiju, tamo imam kolege, konsultujem se sa njima, borimo se i kombinujemo koliko možemo. Srećom, i moja kćerkica Ana je izgleda naslijedila ljubav prema pticama, golubovima. Često je sa mnom u golubarniku, malo pomogne, pogleda ptice i sve joj je zasad fascinantno“, priča s osmijehom Ratković.
Autor: Jovana Tošić – Nezavisne novine