Pjesma je jedino ono što se danas čuje u Miljakovcima. Dječiji žamor godinama je sve tiši, mladih nema a jedina škola u selu sada se prodaje.
Propast, reći će Ranko Jovanović, koji je 60-ih godina bio među prvih njenim učenicima.
– Ja sam prva generacija koja ovdje u ovu školu prešla, iz Gaćana, sa učiteljem Mićom Stojanovićem, i tu su bile četiri osnovne, nas je bilo 73-oje učenika u 4 razreda. Eto došlo vrijeme da nema niko. To je jedna propast za selo i za cijelu državu – priča Ranko Jovanović.
Škola u kojoj nema đaka slika je ne samo u ovom nego u brojnim drugim selima širom Bosne i Hercegovine. Ona u Miljakovcima mogla bi dobiti novog vlasnika. Grad Prijedor planira je prodati.
– To je gradski objekat. Ministarstvo je svoj objekat prenijelo na Grada samim tim, to je objekat koji 5-6 godina stoji napušten u lošem stanju. Investitor se javio sa željom da pokrene proizvodnju, želi da uloži dodatno u taj dio grada, mi smo tražili mišljenja i kada smo dobili sve pozitivne odgovore, odlučili da ponudimo na licitaciju taj objekat. Ne znam u kom će pravcu ići, da li će se neko javiti, da li neće, koju će cijenu dostići – rekao je gradonačelnik Slobodan Javor.
Imanje i vrijedne ruke jedini su resurs kojim ljudi u Miljakovcima obezbeđuje sredstva za život. Danas u selu živi jedva 50 ljudi. One najupornije čuvare kućnih pragova najviše pritišće samoća.
– Selo puno naroda, radilo se, pjevalo se, narod bio veseo, danas je sve zatvoreno tako putem ne može se viditi da prođe ni dijete ni odrastao čovjek. Prođe u kolima, ako mane rukom, mani rukom, nije važno znaš li ko je.
Stariji stanovnici pamte i neka druga vremena, kada je selo živjelo tokom cijele godine. Danas niti imaju prodavnicu niti ambulantu, a već nekoliko godina ne radi ni škola, bez dijece izumire i selo.
Autor: Armin Pašić – BHRT