Miloš Šavija (54) iz sela Odžak kod Glamoča izbjegao je pred kraj rata sa suprugom i dvoje djece. I djeca i žena su ga napustili, a on se kao izbjeglica i beskućnik prije sedam godina smjestio u nekadašnji prihvatni centar u Osnovnoj školi u Kozaruši kod Prijedora, gdje živi i dan-danas. U tom bivšem centru u kojem je krov nad glavom odmah nakon formiranja pronašlo stotinak izbjegličkih porodica, danas bez iole pristojnih uslova za život u polusrušenim učionicama živi još šestero posljednjih stanara, porodica sa dvoje djece i dva samca, od kojih je jedan i Šavija.
„Živimo od danas do sutra u zgradi škole, punoj smeća, bez vode, struje i hrane. Primam mjesečno skromnu penziju, a srećan sam da bar tokom dana mogu da nabavim sebi hljeb kako ne bih gladovao. Bolestan jesam, ali para za doktora nemam“, govori Šavija, koji je odavno trebalo da budude smješten u neku od psihijatrijskih ustanova, jer stanari škole tvrde da je i duševni bolesnik.
On ipak sanja svoj krov nad glavom i povratak u svoj rodni Glamoč te vjeruje, kada se na svom ognjištu skući, da će mu se pridružiti i supruga i dvije kćerke koje danas žive u Banjaluci.
Iste muke ima i stanar ove napuštene škole Goran Makivić (55) iz Sarajeva, koji je nastariji stanovnik centra u Kozaruši.
„Ovdje sam već 13 godina i u situaciji sam da jedva preživljavam. Nikakva primanja nemama i jedina je sreća što nemam ni porodicu“, priča Makivić, koji je nekad imao svoju auto-lakirersku radnju u sarajevskom naselju Vogošća. Posljednji stanari škole u Kozaruši ne vjeruju u bolje sutra. Žele samo da im neko, ne znaju ko, obezbijedi minimalne uslove za život dostojan čovjeka.
Dragana Kovačević, šef prijedorskog Odsjeka Ministarstva za izbjegla i raseljena lica, pak tvrdi da je stanarima ovog bišeg prihvatnog centra u Kozaruši nuđeno rješenje.
„U toj napuštenoj školi boravi još šest stanara, a uslovi su veoma loši. Svima smo nudili bolji smještaj, posebno porodici Dragana Marića sa dvoje djece, ali oni to nisu prihvatili. Pogotovo ne žele smještaj u prijedorskom naselju Ljubija, u kojem je Vlada RS za ovakve slučajeve obezbijedila alternativni smještaj“, tvrdi Kovačevićeva.
Ona kaže da škola u Kozarcu, kao matična obrazovna ustanova, želi da se škola u Kozaruši ponovo osposobi za nastavu.
„Stanari će morati da napuste ovaj objekat. Milom ili silom“, poručila je ona.
U bivšim prihvatnim centrima u Prijedoru i Kostajnici smješteno je osam stanara, dok 420 izbjegličkih porodica iz Prijedora koristi alternativni smještaj u ovom gradu.
Izvor: Nezavisne novine