Prijedorski Dom penzionera i Omladinski centar „Svjetionik“ pokrenuli su humanitarnu akciju prikupljanja pomoći za liječenje dvadesetdevetogodišnjeg Gorana Borojevića koji je obolio od paraplegije. Pozivom na humanitarni broj 1415 građani mogu pozvati i donirati jednu KM za Goranovo izlječenje u Rusiji za koje je potrebno 100.000 KM. Goran Borojević iz Broda, koji se nalazi u prijedorskom Domu penzionera, naglo je obolio od paraplegije u 24. godini i ostao nepokretan. U Prijedor je došao iz Zavoda za fizikalnu i medicinsku rehabilitaciju „Dr Miroslav Zotović“. Ovaj sada dvadesetdevetogodišnji mladić kaže da je 2004. godine dobio temperaturu i bolove u cijelom tijelu. „Ljekari su bili ubjeđeni da je riječ o upali pluća. Ležao sam u bolnici u Doboju, nakon čega su mi se oduzele noge i prebačen sam u Beograd gdje sam ležao tri mjeseca u bolnici i gdje su me dva puta operisali“, prisjetio se Goran. On je naglasio da u njegovoj porodici nikada niko nije bolovao od ove bolesti, te da je paraplegija vjerovatno posljedica stresa. „Tokom 2002. godine za šest mjeseci izgubio sam oba roditelja, bio sam mlad, šokiran takvom tragedijom i, pretpostavljam, da je to ostavilo dosta traga na moje zdravstveno stanje“, priča ovaj mladić. Za vrijeme odlazaka na rehabilitaciju u “Trapiste“ kaže da je čuo od prijatelja, koji boluju od iste bolesti, da su neki od njih uspješno operisani u Rusiji i da su u potpunosti izliječeni. „Poslao sam ruskim ljekarima svoje nalaze i odgovorili su mi da ima velike nade da poslije operacije ponovo prohodam“, dodao je Goran. Za njegovo liječenje potrebno je obezbijediti 100.000 KM, a zaposleni u prijedorskom Domu penzionera prvi su koji su učestvovali u akciji i skupili određenu svotu novca. „Do sada je prikupljeno oko 11.000 KM. Čuo sam da će pomoći i Rafinerija iz Broda, a vjerujem da ću, ukoliko skupim potreban novac i odem u Rusiju, ponovo hodati. Pun sam nade i optimizma, a znam i da u životu uvijek ima gore od goreg“, kaže Goran. Iako je u Prijedoru stekao dosta prijatelja, kaže da mu veoma nedostaju njegova rodbina, sestra, prijatelji i Brod. Zaposleni u Domu penzionera ističu da je Goran uvijek nasmijan i da se, zajedno sa njim, nadaju da će jednog dana stati na svoje noge.
