Slike iz djetinjstva u mnogima od nas ožive kada tokom večernje šetnje gradom osjetimo miris pečenog kestena. Mladi i ne znaju da je to nekada bila vrhunska poslastica, duge šetnje u prohladne jesenje dane bile su nezamislive bez mirisa vrućeg kestenja koje su nudili brojni ulični prodavci.
Sada je sve drugačije, kesten ne miriše kao nekad, a prolaznicima ga nudi samo jedan prodavac pitomih plodova jeseni.
Milan Lončar, koga svi u gradu znaju po nadimku Brada, jedini je prodavac kestena na ulicama Prijedora. Ponuda fišeka kestena je raznovrsna, cijene se kreću od pola do četiri marke, što zavisi od željene količine, ali kupaca je malo.
– Kesten je ove godine dobrog kvaliteta, doduše nešto sitniji tako da moram dobro da se namučim da nakupim čitavu vreću. Budući da se ovim poslom bavim već deceniju ove godine se ne mogu požaliti. Ranije se dešavalo da kesten bude lošijeg kvaliteta i da od čitave vreće ne ostane ni pola za pečenje. Kad tome dodam drva koja potrošim i hladnoća na kojoj stojim svako veče, ovo je stvarno težak posao – priča Milan, dok miješa kesten u svojoj peći.
Mušterije su mu uglavnom djeca, mada ima i starijih parova koji se sa nostalgijom prisjećaju vremena kad su u prohladne jesenje dane grijali ruke na vatri čekajući fišek toplog kestena, koji će poslije pojesti na obližnjoj klupi u parku.
– Sada omladina sjedi u kafićima, pored mene samo prođu i miris im nije primamljiv. Brže se živi i niko više nema vremena za sitnice koje puno znače. Možda bi neki i kupili, da je kesten očišćen, a to nemam u ponudi jer mislim da u tome nema nikakvog uživanja – kaže Milan.
Milan je porijeklom iz Bihaća, ovdje živi i nema stalnog zaposlenja, tako da mu i ovakav posao donese kakav-takav prihod. Kaže da iako često kad su hladniji dani uzalud stoji, osjeća da to mora zbog onih koji će, poneseni mirisom djetinjstva i mladosti, zastati bar da ogriju ruke, a takvi, možda, i na poklon dobiju fišek kestena.
Ukus
Stariji Prijedorčani će reći da ni miris pečenog kestena ne sliči onom nekadašnjem.
– Ovo je kesten iz Kostajnice, sa planine Balj, koja je prepuna kestenovog drveća. Ja se trudim da mušterijama udovoljim i ponudim najbolje plodove, neko to zna da cijeni i osjeti da je ukus ovog kestena dobar, pa se vrati po još jednu turu. Ali takvi su rijetki – kaže Milan.
Glas Srpske
