Umjetnička, ali i šira javnost u Srbiji ovih dana uznemirena je najavom da bi zidovi Hrama Svetog Save na Vračaru mogli da budu oslikani vizantijskim mozaikom, koji bi činili vještački i prirodni kamen, ali i keramičke pločice.
Neki od stručnjaka koji su se već oglasili smatraju da bi upotreba keramike u najvećem pravoslavnom hramu bila kič najgore vrste, neviđen u crkvenoj umjetnosti, bilo na Istoku, bilo na Zapadu. U sjenci tih rasprava, Prijedor će u jednom vjerskom objektu uskoro dobiti svoj prvi mozaik. Riječ je o oltaru katoličke crkve u Prijedoru gdje gotovo posljednje elemente mozaika sa likom svetog Josipa postavljaju otac i sin, akademski umjetnici Rudolf i Bojan Slačala.
Akademski grafičar Bojan Slačala završio je Likovnu akademiju u klasi profesora Mileta Grozdanića. Ističe da se pored moderne umjetnosti bave i sakralnom umjetnošću.
– Ovo je još jedan u nizu mozaika koji izvodimo na ovoj teritoriji. Ranije je to bila banjalučka katedrala, u kojoj se periodično od početka osamdesetih godina pa do danas izvode radovi.
– Kao i u svim sakralnim objektima, i ovdje radimo na zadatu temu, tačnije lik onoga kome je posvećena crkva. Radimo već sedam mjeseci i finiširanje očekujemo za dvadesetak dana – rekao je Bojan.
Dodaje da je samo na prvi pogled riječ o relativno lakom poslu jer pod mozaikom će se naći oko 20 kvadrata u oltarskom dijelu. Međutim, kada se tome doda podatak da u tom prostoru treba ugraditi 75 hiljada komada prirodnog kamena u 60 nijansi boja, onda je i laicima jasno da je u pitanju pravo umijeće izrade mozaika.
– Uglavnom je u pitanju majstorluk, ali i ličnost samog umjetnika, kao i posvećenost tom poslu. Mozaik ne može drugačije da se radi nego prirodnim kamenom ili možda muralskim staklom, ali u pitanju je isključivo prirodni materijal. I budući da radimo uglavnom kamenom, svaki kamen mora proći čekić i nakovanj. Nema nikakve mašine, radi se isključivo ručno. Komadi se onda ugrađuju na više načina. Može ovako kako mi radimo da se odlijeva dio po dio, pa onda elementi montiraju, segment po segment ili stara tehnika da se na materijal na zidu nabacuju kockice. Opredijelili smo se za prvi način, jer je što se tiče montaže duže, trajnije, izdržljivije, sigurnije – ističe Bojan Slačala.
Dodaje da je posao izrade mozaika izuzetno zanimljiv, jer svaki kamen zahtijeva svoje vrijeme.
– Zanimljivost je i da se nekada srećete sa ravnim površinama koje trebate prekriti mozaikom, a nekad sa sfernim površinama, ali sve je to neki izazov za umjetnika – ističe Bojan.
Dodaje i da je sama nabavka kamena poseban izazov i stvar snalažljivosti.
– Uglavnom kontaktiramo sa zaposlenima iz kamenorezačkih radnji. Do nekog kamena dolazimo iz inostranstva, a znamo i da šetamo kraj rijeka i da tražimo zanimljivo kamenje, posebno neobičnih boja, koje je voda obradila. Jednostavno, izrada mozaika nije nimalo lak posao, zahtijeva puno znanja, ali i spretnosti. Kao i svaka tehnika, zahtijeva majstorluk – ističe Bojanov otac Rudolf.
Zato valjda i nema mozaičkog ateljea, dodaje on, ni do Zagreba na jednu stranu ni do Beograda na drugu stranu.
Rudolf Slačala, koji je završio smjer zidne tehnike u Školi za primijenjenu umjetnost u Sarajevu, ističe da je osnovna zamisao njegova na izradi ovog mozaika, ali da Bojan ima više snage i dosljedniji je u radu.
– Većinom radimo u našem ateljeu i uglavnom iz kamena koji je već rezan, a ako nam zatreba posebno neki kamen, onda tražimo u prirodi – kaže Rudolf, dodajući da je, kako se sve više dobijaju završe konture mozaika, veoma zadovoljan poslom koji sa sinom već mjesecima radi.
– Malo koja crkva može da se pohvali ovako monumentalnim mozaikom – ističe prijedorski akademski slikar Predrag Marjanović, koji redovno obilazi radove na prvom prijedorskom mozaiku.
– Prava je šteta što na Akademiji umjetnosti u Banjaluci nema odsjeka za mozaik da se edukuju mladi umjetnici, kako ni u Republici Srpskoj ne bi bilo kiča po sakralnim objektima – rekao je Marjanović, dodajući da je mozaik najskuplja slikarska tehnika upravo jer se sve radi rukom i od isključivo prirodnih materijala.
Branko Miljuš
Nedavno preminuli umjetnik Branko Miljuš je na Likovnoj akademiji u Beogradu predavao, osim slikanja i crtanja, i na predmetu ino-slikarstvo: fresko mozaik, gdje se vratio mozaiku, koji je najtraženiji predmet na akademiji, čiju je katedru držao profesor Miljuš. Zahvaljujući generacijama studenata koji su učili da rade mozaik, cijeli zid oko Zoološkog vrta pretvoren je u više od hiljadu mozaika.
Mozaik u istoriji
Mozaik predstavlja slaganje prirodnog kamena ili malih prefarbanih kocki od različitih materijala, stakla ili keramike u razne ornamente ili slike. Ove kockice se u skladu sa prethodno sačinjenim nacrtom utiskuju u svjež malter, a potom se površina polira radi ravnanja. Najstariji mozaici u boji od glinenih loptica pronađeni su u Vavilonu i potiču iz 4. vijeka prije nove ere. U petom vijeku prije nove ere u Grčkoj su pronađeni mozaici od bijelih i crnih oblutaka. Značajno izražajno sredstvo bili su i u rimskoj umjetnosti i to prije svega podni mozaici.
Zlatno doba mozaika bilo je u Vizantiji.
Tekst – Glas Srpske
Foto – Bojan Slačala i GradPrijedor.com
