Šesdesetogodišnji Branko Kovačević, invalid i izbjeglica iz sela Gorijevac kod Bihaća, koji je u posljednje dvije godine bespravno boravio u devastiranom objektu u prijedorskoj ljetnoj bašti, mora da napusti i to utočište. Ljetnu baštu, u kojoj je nekad bilo kino, rekonstruišu, a Kovačević očekuje da će na ulicu biti izbačen u ponedjeljak.
„Obraćao sam se mnogima da mi pomognu, no svi su prali ruke i govorili da nisam njihov slučaj. U prijedorskom odsjeku Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica provjeravaju da li imam imovinu u Bihaću. Tamo nemam nikakve imovine, osim očeve devastirane kuće koja pripada i mojoj braći i sestrama. Istina, u prijedorskom Centru za socijalni rad ponudili su mi smještaj u sobičku jedne oronule kuće u naselju Urije. Kada sam tamo sa socijalnim radnicima otišao da se smjestim, prostorija je bila puna tuđih stvari“, priča Kovačević.
Ostali sustanari, tvrdi on, su ga nakon odlaska socijalnih radnika otjerali i rekli mu da nema pravo tu da boravi. Potom je ponovo otišao u Centar za socijalni rad da traži prava, ali su mu rekli da je njegov slučaj okončan.
„Kako može biti okončan kada u taj sobičak od tri kvadrata ne mogu da uđem jer mi ostali sustanari, dvije starije žene, to ne dozvoljavaju. Osim toga, od Centra nisam dobio nikakvo rješenje i tražim da me oni, ako treba i uz asistenciju policije, smjeste bilo gdje u Prijedoru“, ističe Kovačević.
Tvrdi da sada ne zna šta još da poduzme, te da živi od 130 maraka invalidnine i od tuđe milostinje.
„Kada me deložiraju i iz prijedorske ljetne bašte, ponovo ću se naći na ulici. Obraćao sam se i NVO ‘Vaša prava’, ali tamo su mi rekli da malo šta mogu da učine za mene. Jedina je istina da sam beskućnik“, dodaje Kovačević.
U prijedorskom Centru za socijalni rad objašnjavaju da je Kovačević jedno vrijeme imao status izbjeglog i raseljenog lica koji je u međuvremenu izgubio jer je propustio zakonom predviđeni rok za registraciju. Tako i nema prava na alternativni smještaj.
Ljubica Miličević, zamjenik direktora u prijedorskom Centru za socijalni rad, tvrdi da je ta ustanova pokušala da nađe privremeno rješenje.
„Branku Kovačeviću smo ponudili smještaj u kući Centra za socijalni rad u Ulici Maksima Gorkog. Čak smo mu i svojim kombijem pomogli da se preseli. Taj isti dan kada smo ga odveli u kuću, on je dobijeni ključ vratio jednoj od naših korisnica koja takođe živi u odvojenoj sobi u istoj kući. Očito je očekivao bolji smještaj, a mi to nismo u mogućnosti, jer Centar raspolaže sa 56 stanova, od kojih je 27 uništeno u posljednjem ratu“, ističe Miličevićeva.
Kaže da trenutno imaju čak 500 zahtjeva za stambeno zbrinjavanje onih koji po zakonu na tako nešto imaju pravo.
Ona ističe da nakon što se Kovačević iseli iz prostora ljetne bašte, ima prava da se smjesti u sobu koju mu je dodijelio Centar.
„Mi smo voljni da okrečimo tu prostoriju. Potrebno je samo dobre volje koju mora iskazati Kovačević, kojeg niko neće tjerati iz tog smještaja“, tvrdi Miličevićeva, dodajući da je za radnike Centra taj slučaj okončan.
Izvor: Nezavisne novine