Petnaestak Roma iz Prijedora podsjetili su urankom i kupanjem u rijeci Sani, a mještani Gornjih Garevaca i Božića kod Prijedora zahvatanjem vode ispod vodeničkog točka i žarenjem koprivom na drevne običaje vezane za Ðurđevdan. Romi su jutros na ušću Gomjenice u rijeku Sanu obavili obredno đurđevdansko kupanje, kojim, po vjerovanju ovoga naroda, sa sebe sapiru grijehe. Ni niska temperatura ni još hladnija voda nisu spriječile najhrabrije da se skinu i zarone u Sanu. Predsjednik prijedorskog Udruženja Roma Ramo Salešević rekao je da je đurđevdansko kupanje običaj koji žele sačuvati, te da je dio bogate običajne tradicije ovog naroda. U romskom naselju u Radničkoj ulici na Ðurđevdan je posebno veselo, jer se za zajedničkom prazničnom trpezom, na kojoj su obavezni jagnje i prase na ražnju, okupe stanovnici ovog naselja i uz muziku uživo slave do kasno u noć. Interesantne i lijepe đurđevdanske obrede, koji vuku korijene iz paganskih vremena, imaju i potrkozarski Srbi. U nekim potkozarskim selima mještani se okupljaju oko vodenica na omaju. Ove godine, uoči Ðurđevdana, nekoliko mještana sela Gornji Garevci i Božići okupilo se kod vodenice na potoku Tociljuša da bi zahvatili vodu ispod točka jedine sačuvane vodenice od desetak, koliko ih je nekada mljelo žito domaćinima ovih i susjednih sela. “U zahvaćenu vodu stavljamo poljsko cvijeće i njome se ukućani umivaju na Ðurđevdan. Običaj je da se okupljeni oko vodenice, radi dobrog zdravlja, pršću vodom i žare koprivom“, objasnio je Mirko Radaković smisao omaje. Običaj je i da se od ljeskovih grana napravi krst koji se baca u vodu zajedno sa vijencima ispletenim od vrbovih grana, kao i da se ljeskovi krstovi zabadaju i u polja da bi žito dobro rodilo, dok se bukovim ili grabovim granama kite kuće.