Suad Kadrić, svjedok Tužilaštva na suđenju za zločin na Korićanskim stijenama, ispričao je da je u logoru Trnopolje svakodnevno razgovarao sa optuženim Brankom Topolom, kojeg je prepoznao i u sudnici, te rekao da je on bio “zamjenik upravnika logora”. Kadrić je kazao da mu je četvrtooptuženi Branko Topola donio “200 maraka i četkicu za zube” koju mu je poslala supruga, te da ga je nekoliko dana pred odlazak konvoja 21. augusta 1992. godine upozorio da njime ne napušta Trnopolje, ali ga on nije poslušao. “Noć prije tog konvoja su upali vojnici i tukli logoraše. Ja to više nisam mogao da izdržim, i kada sam ujutro čuo da će biti konvoj, pokazao sam potvrdu da dobrovoljno napuštam Republiku Srpsku i ušao sam u autobus sa dva bratića”, rekao je svjedok. Tužilaštvo BiH smatra da su Saša Zečević, Radoslav Knežević, Petar Čivčić, Branko Topola i Marinko Ljepoja 21. augusta 1992. godine na Korićanskim stijenama sudjelovali u osiguranju konvoja civila koji se kretao od Prijedora prema Travniku i selekciji oko 200 muškaraca, koji su potom strijeljani. Zečević, Knežević, Čivčić i Ljepoja su u to vrijeme, kako stoji u optužnici, bili pripadnici Stanice javne bezbjednosti (SJB) Prijedor, a Topola stražar u logoru Trnopolje. Svjedok je ispričao kako je u logor Trnopolje došao dobrovoljno nakon što se dva dana skrivao u kukuruzima, jer su “srpski vojnici 20. jula upali” u selo Rizvanoviće (općina Prijedor) i ubili članove njegove porodice. Kadrić je u Trnopolju proveo mjesec dana, te se tokom svjedočenja prisjetio da su konvoj osiguravali “vojnici u plavim uniformama”. Svjedok je rekao da se konvoj iz Trnopolja, u kojem se on nalazio, zaustavio potom u Kozarcu, gdje su se spojili sa autobusima i kamionima iz Prijedora. “U Kozarcu je jedan vojnik u plavim pantalonama i sa crnim naočalama rekao da svi koji stoje mogu izaći i preći u kamione iz Prijedora. U autobusu su ostali samo sposobni ljudi, a ja sam izašao jer sam stajao”, kazao je Kadrić i pojasnio da je potom ušao u kamion. Svjedok je rekao kako im je u kamionu “vojnik po imenu Željko” dao kesu i pod prijetnjom tražio da u nju skupe 5.000 tadašnjih njemačkih maraka. “Rekao je da će pred nama zaklati dijete i sve nas pobiti ako ne skupimo taj novac”, rekao je Kadrić. Na posljednjem stajanju prije razmjene na Vlašiću, kako je ispričao Kadrić, izašao je iz kamiona da bi nasuo vode, ali ga je jedan vojnik vratio nazad. Svjedok je rekao da je tada vidio “vojnike u plavim uniformama”. “Brzo smo krenuli. Vozili smo se makadamom, i htio sam samo malo da udahnem zraka zbog prašine i otvorio sam malo ceradu. Pored puta su bili autobusi iz Trnopolja i pored njih ljudi sa rukama na glavi. Kratko sam to vidio i više nisam smio otvarati”, rekao je svjedok. Suđenje se nastavlja 23. augusta 2010. godine.
BIRN
