Na suđenju za zločin na Korićanskim stijenama, zaštićeni svjedok Optužbe prisjetio se strijeljanja muškaraca na toj lokaciji 21. avgusta 1992. godine. Svjedok Državnog tužilaštva pod šifrom KS1 rekao je kako je 21. avgusta 1992. godine vozio autobus civila iz Prijedora na razmjenu u Travnik, te da se nalazio nedaleko od mjesta gdje su ubijeni. “Ušlo je stotinjak ljudi u moj autobus u Tukovima. Pun kao šibica, kako se kaže. I drugi autobus je bio pun. Kad smo se zaustavili na Korićanskim stijenama, izašla je policija. Meni je tek tada bilo jasno šta će da bude. Povukao sam se do jedne stijene i čuo sam da neko kaže: ‘Hajdemo prvih deset’”, ispričao je svjedok. On je pojasnio da je, prema njegovoj procjeni, u konvoju bilo blizu 20 autobusa i kamiona. Prema navodima optužnice, Saša Zečević, Radoslav Knežević, Petar Čivčić, Branko Topola i Marinko Ljepoja su 21. avgusta 1992. godine na Korićanskim stijenama sudjelovali u obezbjeđenju konvoja civila i selekciji oko 200 muškaraca, koji su potom strijeljani. Tužilaštvo tvrdi da se konvoj kretao iz Prijedora prema Travniku, te da je u njemu bilo bošnjačko i hrvatsko stanovništvo. Zečević, Knežević, Čivčić i Ljepoja su u to vrijeme, kako stoji u optužnici, bili pripadnici Stanice javne bezbjednosti Prijedor, a Topola stražar u logoru Trnopolje. Svjedok KS1 je rekao da je konvoj zaustavljen pred dolazak na Korićanske stijene, nakon čega su izdvojeni muškarci. “Od Kneževa (Skender-Vakufa) smo išli starim šumskim putem i zaustavili smo se kraj jednog potoka. Putnici iz svih autobusa su izašli. Jedan policajac je naredio da se postroje muškarci, a ostali putnici da se ukrcaju u autobuse”, rekao je svjedok. On je kasnije precizirao da je taj policajac bio Darko Mrđa, koji je njemu i još jednom vozaču rekao da ostanu sa autobusima. Mrđa je za učešće u ovom zločinu osuđen u Haškom tribunalu na 17 godina zatvora. Svjedok je rekao da su potom muškarci dovedeni do Korićanskih stijena, gdje su ubijeni. “Čula se pucnjava, uglavnom pojedinačna paljba. Bilo je malo rafala, a čuo sam da je bačena jedna, dvije bombe. Meni je to dugo trajalo, mislim jedno 40 minuta”, naveo je KS1, koji se u tom trenutku, skupa sa “mladim policajcem Ðurićem”, nalazio iza stijene nedaleko od mjesta stradanja. Gordan Ðurić, bivši pripadnik interventnog voda prijedorske policije, pred Sudom BiH je 2009. priznao krivicu za sudjelovanje u tom zločinu i nakon toga je osuđen na osam godina zatvora. Svjedok je rekao da je, nakon izvjesnog vremena, autobus u kojem su ranije bili muškarci odvezao u Prijedor, a njihov prtljag bacio nekoliko kilometara od mjesta na kojem su izdvojeni iz konvoja. On je naveo i da je osim Mrđe tog dana vidio i “profesora Paraša”, koji je vozio policijsko vozilo. Miroslav Paraš, komandir interventnog voda policije, poginuo je u ratu. Suđenje će biti nastavljeno 23. jula 2010. godine.
BIRN
