Boško Peulić, svjedok Tužilaštva BiH na suđenju za zločine na Korićanskim stijenama, kazao je da je uvečer 21. augusta 1992. godine saznao za ubistva civila, nakon čega je na toj lokaciji vidio lokve krvi, te osjetio strašan zadah. “Strašan zadah se osjetio od mokraće i znoja… Bilo je oko 23 sata navečer i nije se ništa vidjelo jer nije bilo mjesečine. Upalio sam bateriju i počeli su da se nadziru leševi. Strašan prizor…”, kazao je Peulić, bivši komandant 22. lake pješadijske brigade Vojske Republike Srpske (VRS). Svjedok je istakao da je od dežurnog operativca u komandi brigade obaviješten da su “ljudi iz kolone izdvojeni u dva autobusa i pobijeni”. Peulić je svjedočio na suđenju Saši Zečeviću, Radoslavu Kneževiću, Petru Čivčiću, Marinku Ljepoji i Branku Topoli, optuženima za sudjelovanje u ubistvima oko 200 muškaraca na Korićanskim stijenama 21. augusta 1992. godine. Prema optužnici, Zečević, Knežević i Ljepoja su u to vrijeme bili pripadnici interventnog voda Stanice javne bezbjednosti (SJB) Prijedor, Čivčić komandir Prvog interventnog voda, a Topola stražar u logoru Trnopolje. Dan kasnije, 22. augusta, svjedok tvrdi da je donio tri naredbe, od kojih je jedna da izviđački vod pretrese teren, kako bi se vidjelo je li neko preživio ubijanje, te da sanitarna ekipa bude spremna za prihvatanje ranjenih ljudi, dok Vojna policija osigurava cijelo područje. “Moja jedinica je izvršavala zadatke do tri sata iza ponoći i pratio sam realizaciju naređenja. Tada sam vidio hrpu leševa, oko stotinu mislim, u civilnim odijelima, od padine do rijeke Lomske, te drugu hrpu od 50 ili 60 leševa prema rijeci. Jedini su bili po kamenju, drugi visili…”, kazao je Peulić. Svjedok je kazao da je od podređenih saznao da je strijeljanje preživjelo devet osoba, među kojima je bilo i teško ranjenih, te koji su potom “evakuisani” u Banju Luku. Dva dana kasnije, svjedok je o ovom događaju razgovarao sa načelnicima općina Prijedor i Kneževo, te sa Simom Drljačom, načelnikom SJB-a Prijedor. “Simo Drljača je udario šakom od sto i rekao: ‘Mi smo svoje uradili, a vi?’ Mislim da je to značilo da smo ih mi pobili, a kao vi (vojska) da sanirate”, kazao je svjedok, istaknuvši da je napustio sastanak, te da ne zna ko je izvršio asanaciju terena. Simo Drljača je u međuvremenu preminuo. Tokom unakrsnog ispitivanja, Odbrana četvrtooptuženog je svjedoka pitala da li je u depeši koju je poslao svom nadređenom Momiru Taliću, tadašnjem komandantu Prvog krajiškog korpusa, kazao da je na Korićanima počinjen “genocid”, Peulić je odgovorio potvrdno i dodao da i danas smatra isto. Said Grabić, drugi svjedok Tužilaštva BiH, bio je zatočen od 24. maja do 1. oktobra 1992. godine u logoru Trnopolje. Svjedok tvrdi da je 21. augusta te godine ispred logora vidio optuženog Topolu u “maskirnoj policijskoj uniformi”, koji mu je rekao da ne može ući u autobuse. “Za konvoj smo saznali od Slobodana Kuruzovića, mislim da je bio upravnik logora, 20. augusta 1992. godine. Naredno jutro su došla četiri autobusa i sjećam se da nam je, kada su se napunili, taj gospodin rekao da mi ne možemo ući”, pojasnio je Grabić. Svjedok je u sudnici prepoznao Topolu i rekao da ga je vidio tog dana, ali se nije mogao sjetiti njegovog imena. Nastavak suđenja zakazan je za 27. maj 2010. godine.
BIRN
