Vjenčanja su svečani čin koji, osim mladenaca, pamte i svi učesnici veselja. Prijedorčanin Boško Torbica, osim svog vjenčanja pamti i mnoga druga, jer je kao odbornik do sada vjenčao više od pet stotina prijedorskih mladenaca.
On s ponosom tvrdi da je vjenčao ukupno 529 parova.
– Samo tokom 2008. i 2009. godine vjenčao sam 306 parova, a to je, kako sam nedavno računao, 57 odsto od ukupno vjenčanih u te dvije godine – tvrdi Torbica. Dodaje da svaki od 31 odbornika može da vjenčava parove, ali da se uvijek poštuje želja mladenaca jer imaju pravo da biraju odbornika.
Torbica tvrdi da se, ako parovi ne žele nekog posebnog, određuje sljedeći odbornik sa liste. Do 2009. godine naknada se za učešće odbornika na vjenčanjima nije isplaćivala, pogotovo ne u zgradi opštine, a od prošle godine, prema odluci Skupštine opštine Prijedor, naknada iznosi 50 KM.
Međutim, Torbica tvrdi da njegovo učešće na vjenčanjima nikada nije bilo iz bilo kakve koristi, pa ni finansijske.
Torbica ističe da ga ljudi često zaustavljaju na ulici i pitaju hoće li vjenčati njihovu kćerku ili sina.
Kaže da je tokom gotovo deset godina, koliko učestvuje na vjenčanjima, bilo raznih dogodovština.
– Pamtim jedno vjenčanje u opštinskoj kancelariji, kada je mladoženja bio na velikim mukama jer je ceremonija trebalo da počne, a njemu nije došao kum. Da bi spasao situaciju, istrčao je brzo ispred opštine i prvu osobu koju je sreo pitao hoće li mu biti svjedok na vjenčanju. To je bila neka žena koja je odmah pristala. Tako se sve završilo dobro, a da se ljudi nisu ni poznavali – kaže Torbica.
Prisjeća se i jedne neobične situacije u Kozarcu, kada je u sali za vjenčanje, pored mlade, kao mladoženja, stajala neka žena.
-Odmah sam krenuo nazad, misleći da sam pogriješio, kada mi je matičarka objasnila da je to punomoćnik koji zastupa mladoženju iz Amerike – kaže Torbica.
Prezime
Boško Torbica kaže da je najupečatljivija situacija bila na velikoj svadbi njegovog prijatelja iz Rakelića, kada je u jednom trenutku, na pitanje koje će prezime uzeti, mlada odlučno rekla: „Zadržavam svoje“.
– Nastao je tajac, jer je ovo, ipak, patrijarhalna sredina pa je tako nešto stvarno neobično. Da bih nekako spasao situaciju, pitao sam je da li dodaje muževljevo prezime, a ona je odgovorila: „Da“, tako da je svima, pa i meni, laknulo – priča Torbica.
Glas Srpske