Jedan od optuženih za zločin na Korićanskim stijenama kao svjedok Odbrane negirao da je u konvoju koji je prevozio civile od Prijedora do planine Vlašić u avgustu 1992. godine vidio optuženog Zorana Babića. “Tog avgustovskog jutra, zajedno sa ostalim pripadnicima interventnog voda Stanice javne bezbjednosti Prijedor, dovezen sam u Tukove. Tamo je bilo puno naroda. Sve su bili civili i svi su pokušavali da uđu u autobuse. Mi smo hodali okolo, čekajući da se formira konvoj kako bismo krenuli za Travnik. Bili smo naoružani. Svako je imao neko vatreno oružje i sigurno bar po jedan nož”, ispričao je Marinko Ljepoja svjedočeći u korist prvooptuženog Zorana Babića. Ljepoja je bivši pripadnik interventnog voda kojem se pred Sudom BiH, zajedno sa još četvoricom optuženih, sudi za učešće u zločinu na Korićanskim stijenama. Ljepoja je naglasio da je po formiranju konvoja svaki pripadnik interventnog voda ušao u po jedan autobus kao pratilac. Prije samog polaska konvoja, kako je naglasio, vidio je Babića, koji se u bijelom kombiju udaljavao iz Tukova. “Mi smo krenuli u konvoju, a Babić prema Prijedoru. Gdje je otišao, nisam znao. Tog dana ga više nisam nigdje vidio”, izjavio je Ljepoja. Prema optužnici Tužilaštva BiH, Zoran Babić, Milorad Radaković, Milorad Škrbić, Ljubiša Četić, Dušan Janković i Željko Stojnić, bivši pripadnici interventnog voda policije Prijedor, 21. avgusta 1992. godine obezbjeđivali su sprovođenje konvoja autobusa i kamiona u kojima je bilo više od 1.200 civila Bošnjaka i Hrvata iz Prijedora. U optužnici se navodi da je na planini Vlašić konvoj zaustavljen, te da su optuženi učestvovali u razdvajanju više od 200 muškaraca, koji su odvedeni na Korićanske stijene i strijeljani. U nastavku svjedočenja Ljepoja je ispričao da se njegov autobus nakon nekoliko sati pokvario, te da su, po nalogu Darka Mrđe i Miroslava Paraša, svi putnici prešli u druge autobuse i kamione, te krenuli ka odredištu. “Vozač se protivio da se vrati sam, jer je autobus bio pokvaren i nije znao može li s njim stići do Prijedora. Tada mi je Paraš rekao da krenem s njim, što sam i uradio. Predveče smo stigli u Prijedor, gdje smo se i rastali”, rekao je Ljepoja. Darko Mrđa je pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY) osuđen na 17 godina zatvora zbog zločina na Korićanskim stijenama, a Miroslav Paraš je u međuvremenu preminuo. Na ovom ročištu u korist Babića svjedočio je i Savo Krejić, vozač autobusa u kojem se nalazio Marinko Ljepoja. “U Tukovima sam vidio oko 15 policajaca u maskirnim plavim uniformama. Sjećam se da su svi bili mladi i mnogo fini momci. Jedan od njih mi je nekako izgledao baš fin i poželio sam da baš on bude sa mnom u pratnji. Tako je i bilo. On se zvao Marinko Ljepoja, i sve ove godine za njega nikada nisam čuo. Do prije par mjeseci, kada je i uhapšen”, ispričao je Krejić. Tokom svjedočenja Krejić je kazao da je autobus koji je vozio “prokuhao”, te da se zajedno sa Ljepojom vratio u Prijedor. Napomenuo je da je za strijeljanje na Korićanskim stijenama čuo sutradan na Radiju Zagreb, ali da nije baš vjerovao u to. Prilikom unakrsnog ispitivanja Krejić je izjavio da 21. avgusta 1992. godine u Tukovima nije vidio optuženog Jankovića, kojeg je od ranije poznavao. Nastavak suđenja zakazan je za 15. decembar 2009. godine, kada će biti saslušan još jedan svjedok prvooptuženog Zorana Babića.
BIRN