Tomislavka Šurlan-Pavić (40) iz Prijedora poznaje oko 3.000 znakova gestovnog jezika. Znanje je stekla u Modriči na tromjesečnom seminaru na kojem je naučila znakove kojim komunicira s gluhonijemim osobama.
Da cijela priča bude zanimljivija, Tomislavka dobro čuje i još bolje priča, a gestovni jezik je, tvrdi, naučila dijelom iz radoznalosti, a dijelom što smatra da je posao „prevođenja“ u komunikaciji s gluhonijemim osobama više nego potreban.
– Prema mojim informacijama, na području Bosanske krajine ne postoji ni jedan zvaničan tumač gestovnog jezika – tvrdi Tomislavka.
Dodaje da je čeka još jedan seminar i nakon tog i certifikat da može raditi kao zvaničan tumač.
– Volontiram u Udruženju koje okuplja gluhonijeme osobe s područja regije Prijedor. I njima je interesantno moje poznavanje gestovnog jezika, a posebno se iznenade kad počnemo „razgovarati“, jer znam mnogo više od onih koji s njima borave svakodnevno i koji su jezik gesta naučili iz prijeke potrebe – kaže Tomislavka.
Tvrdi da gestovni jezik nije ni malo lak, jer treba naučiti ni manje ni više nego 30.000 znakova.
Strpljenje i upornost
– Ljudi misle da treba samo mlatarati rukama. No, to ni izdaleka nije tako. Da bi taj jezik naučili treba mnogo vremena, strpljenja i upornosti – tvrdi Tomislavka, kojoj je njeno novo znanje omogućilo da se sita napriča s onim čije priče mnogi od nas nikad neće saznati.
Dnevni avaz