Povodom Međunarodnog dana starih i iznemoglih predstavnici prijedorskog Centra za socijalni rad i SUBNOR-a posjetili su u četvrtak osamdesetsedmogodišnju Pavu Macura iz Gornjeg Jelovca kod Prijedora te su joj uručili materijalnu i novčanu pomoć. „Za baku smo obezbijedili frižider sa zamrzivačem, namirnice, odjeću, obuću i lijekove, a uručili smo joj skromnu novčanu pomoć koju smo prikupili u saradnji sa SUBNOR-om“, rekao je Rade Javorić, direktor Centra za socijalni rad. Starica je bila iznenađena i zbunjena, nenadanim gostima kojima je zahvalila na poklonima. „Sve su moje komšije otišle davno u svijet, trbuhom za kruhom, a jedinu pomoć imam od komšija Bokana, čija se kuća nalazi nekoliko stotina metara dalje, koji mi pomognu da spremim drva i obiđu me da vide jesam li živa“, priča Pava Macura. Prema njenim riječima, samoća joj ne pada toliko teško, koliko ljudska nepravda. Živi od socijalne pomoći koja mjesečno iznosi 41 KM. „Iako sam bila skojevka i partizanka sa 19 godina, imam i Titov orden zasluga za narod, nova vlast poslije raspada Jugoslavije nije mi priznala učešće u ratu, tako da nemam penzije“, kaže ova vitalna starica koja, iako je na pragu devedesete, ne želi da bude smještena u Dom penzionera. „Svoje ognjište neću napustiti dok sam živa, još uvijek sam pokretna i dok je tako – ne idem nikuda“, dodala je Pava. Predsjednik Republičkog odbora SUBNOR-a Blagoje Gajić obećao je ovoj starici, koja je u ratu ostala bez oca, brata, strica i druge bliže rodbine, da će joj pomoći da ostvari svoja prava kao učesnik Drugog svjetskog rata. Prema podacima prijedorskog Centra za socijalni rad na području opštine starijih osoba bez srodnika i porodičnog staranja, kakva je i Pava, ima više od 200. Iako se, uglavnom, nalaze u udaljenim selima, a većina ih je i teško pokretna, ne žele da napuste rodno ognjište, tako da, pretežno, žive od redovne socijane pomoći.
