Emocije su bitan element moga stvaralaštva. Najviše volim da radim portrete, jer tada imam osobu pored sebe, a na platnu je predstavljam onako kako je doživljavam u tim trenucima, u skladu sa raspoloženjem u kojem se nalazim.
Ovo je rekla studentkinja Akademije umjetnosti u Banjoj Luci Maja Bojić, koja treba uskoro da diplomira na odsjeku slikarstva.
Bojićeva je učestvovala na nedavno održanoj likovnoj koloniji „Lasta 2009“ u Laktašima.
– Nekada imam unaprijed isplanirano i zamišljeno kako bi djelo trebalo da izgleda, ali često se desi promjena, neka igra u kojoj nastane nešto drugačije. To je rezultat borbe koja se odvija u meni – rekla je Bojićeva.
Dodala je da je važno da se ta borba prepozna na slici, jer se tek tada osjeti njena prava jačina.
Slikarstvo, kaže, voli oduvijek. Još tokom gimnazijskih dana počela je da odlazi na časove slikarstva.
– Kada sam prvi put došla na čas, znala sam da je slikarstvo moja budućnost. Iako tada još nisam donijela konačnu odluku, na tim časovima sam radila kao da se pripremam za Akademiju umjetnosti, koju sam kasnije i upisala – istakla je ova mlada slikarka.
Dugo vremena inspiracija joj je bila jedna platnena ćurka.
– Preko običnih crteža tu ćurku, koju su koristili i studenti muzičari i glumci, na platnu sam transformisala u nešto potpuno drugačije. Razvijala sam je do apstrakcije – ispričala je Bojićeva.
Iako danas pronalazi inspiraciju u mnogim drugim stvarima, ta ista ćurka pronašla je mjesto i na jednom djelu nastalom na likovnoj koloniji „Lasta“ u Laktašima.
Ideje
– Učešće na koloniji je veoma dragocjeno iskustvo. I ne samo na koloniji. Veoma su značajna druženja, kada umjetnici stvaraju u isto vrijeme. Na primjer, kada mi se svidi boja koju koristi neki drugi slikar, ja je iskoristim, ali na moj način, onako kako je ja doživim – kazala je Bojićeva.
Glas Srpske