Kozarski vjesnik u saradnji sa Gradskom upravom Prijedor objavljuje u nastavcima reportaže iz Trenta u povodu 20 godina saradnje dvaju gradova.
Za proljetni raspust djecu vodimo na jezero Garda i u Gardalend, italijansku verziju Diznilenda. „Nije ti sasvim usput, ali ako ikako možeš, svrati i u Trento. Stažirao sam tamo dva mjeseca i kad bih mogao birati gdje da živim, živio bih tamo. Grad izgleda kao da je ispao iz bajke“, reče kolega. Ali ne sjećam se da je iko ikad od ljudi koji su mi bili sagovornici jer su imali posredne ili neposredne veze sa Trentom, kao prijateljskim nam gradom, uopšte spomenuo tu stranu. „Vjeruj mi, nećeš se pokajati“, ubjeđuje me kolega. I nisam.
Smještaj nalazimo preko booking.com. Dodatna pitanja šaljemo na engleskom, odgovore dobijamo na italijanskom. Vlasnica stana je Rumunka. U starom jezgru grada saobraćaj je zabranjen, ulice su uglavnom kaldrme, a parkiranje dozvoljeno za ograničen broj stanara. Adrese su ili ulice /Via/ ili trgovi /Piazza/ ili prolazi /Vicolo/, neki toliko uski da se dva čovjeka jedva mimoilaze. Za jedan takav pitamo prodavca novina. Odgovara na njemačkom, čovjek u sedamdesetim. Turista i jeste najviše sa njemačkog govornog područja. Turistička signalizacija često je i jednojezična, a kad je višejezična nerijetko njemački dolazi prije engleskog. U restoranima ne nađosmo žablje batake, ali bavarske kuhinje je napretek. Gužva je tih dana jer grad je po 64. put domaćin najstarijeg međunarodnog filmskog festivala u svijetu posvećenog temama o planini. Za deset dana više hiljada posjetilaca gledalo je 118 filmova iz svih krajeva svijeta odabranih među više od 500 prijavljenih naslova. Prvog festivalskog vikenda na više mjesta u gradu stotine mladih ljudi sa sklopivim dušecima na leđima, u obući za free climbing i s platnenim vrećicama s magnezijom za strukom. Nađu pogodan zid za penjanje, markiraju stazu, rasklope dušeke i dlanove urone u prah kakav koriste gimnastičari ili dizači tegova.
Osim nas, u vođenoj turi su Italijani, Španci i Nijemci. Turistički vodič, Pijero, čovjek u kasnim šezdesetim, drži se rimskog doba, srednjeg vijeka i Austrougarske monarhije. Preskače Veliki, još lakše Drugi svjetski rat, i turu završava predstavljajući vrhunske rezultate ovog dijela Italije u voćarstvu i proizvodnji vina.
Turistička mapa Trenta ima 20 tačaka za preporučiti posjetiocima. Uglavnom su to arhitektonski vrijedne stare građevine, mahom srednjevjekovne tvrđave, palate, crkve, tornjevi, spomenici i muzeji. Djeca na recepciji muzeja dobiju sličicu na kojoj je detalj nekog eksponata. Ako uspiju pronaći traženi eksponat, na izlazu dobiju nagradu. Tako se i najnezanimljivije izložbe pretvaraju u avanturu. Među atrakcijama novijeg datuma su žičare koje voze do nižih ili viših alpskig predjela i čuvenih Dolomita, a ona koja obara sve rekorde u broju posjeta je Muzej nauke, otvoren prije nepune tri godine. Zdanje moderne arhitekture na sedam nivoa sažima prirodu i nauku, od dinosaurusa do mikročipa, na načine i prijemčive djeci i zanimljive odraslima. Sa senzornim sobama za bebe. I toaletima gdje i u muškim i u ženskim postoje oznake i prostor za presvlačenje pelena.
Kao sezonska i takođe visoko rangirana znamenitost Trenta vode se brojni događaji na Danteovom trgu namijenjeni djeci u predbožićno vrijeme. Migrantska kriza promijenila je sliku ovog trga. U blizini su željeznička i autobuska stanica, kao i dom u kojem su smještene izbjeglice i azilatni iz Azije i Afrike. Što ste bliže tom dijelu grada, sve je više policije. I grafita poput: „Nema mira za one koji žive od rata“, „Rasisti, napolje iz gradova“ i „Ratove vode vladari, a ne imigranti“. „Taj park je veoma opasno mjesto. Velika greška naše politike je što im daju cigarete, telefone, autobuske karte, smještaj, hranu, a što ti ljudi ne rade ništa. I što im se više daje, to oni više očekuju. To nije rješenje“, kaže penzioner iz Trenta Mauricijo Nučida /Maurizio Nucida/. Mikaela Bertoldi /Micaela Bertoldi/ iz Foruma za mir i ljudska prava Pokrajine Trento osuđuje zatvaranje evropskih granica za migrante, naglašavajući da takve odluke imaju negativan kulturološki aspekt i, štaviše, omogućavaju veći prostor kriminalu. „Otvorenost i saradnja umanjuju mogućnost novih sukoba, ali predstavljaju i odbranu od krijumčarenja i trgovine ljudima. Jednom dostignuta vrijednost demokratije ne znači da je procesu kraj nego se mora raditi i na očuvanju te vrijednosti. Sebičnost i egoizam su joj suprotne. Zidovi, ograde i žice nisu rješenje problema“, kaže Bertoldijeva.
Vrijeme u Trentu je varljivo. Prodaja kišobrana i kabanica na svakom ćošku. To niti sprečava niti odgađa organizovane ture za djecu. Često se sreću, čak i na mjestima koja naoko djeci nisu interesantna. O tome brigu vode vodiči specijalizovani za određeni uzrast. Institucije koje ih ugoste i drugi posjetioci daleko su opušteniji nego što je to kod nas slučaj. Sjećam se da me je kćerkica jednom davno pitala šta se ono još radi u muzeju, osim što se ćuti. Po povratku u Prijedoru zatičem najavu projekta „Mali turisti“ turističkih organizacija grada Prijedora i Republike Srpske. Rekoh, to je to. Evo za ovih 17 godina u novinarstvu ne sjećam se da sam ikad ljepše najave dobila. Svi mališani predškolskih vrtićkih grupa iz gradskih objekata Dječijeg vrtića „Radost“ posjetiće desetine znamenitosti svoga grada za koje do tada nisu ni znali odnosno o kojima ili nisu znali ništa ili su znali nedovoljno. I još kad se mala vojska pojavi u majicama sa likom „Šeširdžije“, prvog murala u gradu na Sani realizovanog zahvaljujući saradnji sa Trentom… za dobar početak, đavolu malo bilo.
Autor: Katarina Panić – Kozarski Vjesnik