Kozarski vjesnik u saradnji sa Gradskom upravom Prijedor objavljuje u nastavcima reportaže iz Trenta u povodu 20 godina saradnje dvaju gradova.
„Nema para za nas. Jako smo pametni“, kaže kroz smijeh Paolo Parmezan /Paolo Parmesan/, član upravnog odbora Udruženja Program Prijedor /UPP/ iz Trenta odgovarajući na pitanje na koji način se finansira rad ovog udruženja. „Imamo Nataliju ovdje u Trentu koja radi pola radnog vremena i imamo Dragana i Slađanu sa punim radnim vremenom u Prijedoru. Svi mi ostali imamo svoje penzije ili plate i za rad u udruženju niko ne dobija nikakvu naknadu“, pojašnjava dodajući da zna da druge nevladine organizacije ne rade tako.
Udruženje broji oko 130 članova, volontera u pravom smislu riječi, budući da niko od njih ne samo da ne dobija nikakav honorar za svoj angažman, nego svi plaćaju članarinu od 50 erva godišnje, svi koji dolaze u Prijedor plaćaju sve troškove svojim novcem, a veliki broj članova ima svoje affidi, takozvane usvojenike na daljinu, porodice u Prijedoru koje pomažu sa po 360 evra godišnje.
„To je jedna od naših najvažnijih i najdugotrajnijih aktivnosti kojom je za ovih 20 godina obuhvaćeno blizu hiljadu porodica. Pomoć trenutno prima njih 300. Moj affido je porodica Brdar koja ima petero djece. Najstarije ima sedam godina, a najmlađe je imalo samo par dana kada sam ih posljednji put posjetio. Živjeli su u kući bez krova i moj prvi trošak bio je taj krov“, navodi Parmezan. „Mora se imati ogroman entuzijazam da se ovo radi“, dodaje.
Entuzijazma ne manjka ni predsjednici UPP Kristini Bertoti /Cristina Bertotti/ koja je u ponedjeljak na svečanoj akademiji u povodu Dana grada, 16. maja, ovjenčana poveljom počasnog građanina Prijedora. Budući da ima penziju od 210 evra, a da za svaki dolazak u Prijedor plaća 150 evra, upravni odbor UPP donio je odluku da ona od ove godine bude oslobođena plaćanja putnog troška.
Od penzije živi i Mauricijo Nučida /Maurizio Nucida/. Ima ženu i petero djece. Nakon intervjua žuri da pokupi dijete iz vjerske škole. Jednom ili dva puta godišnje dolazi u Prijedor da sretne porodice koje pomaže. Smatra da je najbolja strana ovog projekta što se zna gdje novac ide. „Jesam praktični vjernik. Barem pokušavam da budem. Ali ne, nema religija veze s ovim jer ima dosta ljudi koji nisu vjernici, a pomažu. Ja to radim već 30 godina. Jednostavno, unutar sebe osjećate potrebu da to radite“, pojašnjava Mauricijo. I Kristina odbacuje bilo kakvu vezu između religioznosti i aktivnosti UPP koje je potpuno sekularno. „Ja vjerujem u to da su svi ljudi isti na kojem god dijelu planete rođeni i da svi treba da imaju iste mogućnosti za život. Bila sam izviđač i to je nešto gdje se gradi osjećaj solidarnosti i otvorenosti. Vrata moga doma uvijek su bila otvorena za ljude iz raznih zemalja“, dodaje.
Alvize Mioco /Alvise Miozzo/ je mladić iz Padove. Član je, volonter i veb administrator UPP. U Prijedor dolazi jednom godišnje. Njegov affido je već četiri godine Ognjen, student italijanistike. „To je moj prvi affido. Prije toga sam samo članarinu plaćao. Za mene najveća je vrijednost u prijateljstvu. S Ognjenom se dopisujem. Ponekad mu donosim knjige i filmove na italijanskom, da može da vježba jezik“, kaže Alvize.
Vozeći se autoputem Ljubljana – Milano, kao i po regiji Trento Alto Adiđe /Trento Alto Adige/, ne možete ne zapitati se zašto i kod nas nije obrađen svaki obradivi komad zemlje. „Ne, ne bih rekao da je u pitanju ljenost vaših ljudi. Prije mislim da se radi o tome da jednostavno niste imali iste mogućnosti kao mi“, kaže Alvize.
„Trento je vrhunski razvio voćarstvo i primjer je na evropskom i svjetskom nivou za ovu granu poljoprivrede. BiH nije članica Evropske unije /EU/ i stoga ima mogućnost da povuče novac iz fondova EU za razvoj svoje poljoprivrede“, podsjeća Ecio Pilati /Ezio Pilati/, član radne grupe za lokalni razvoj u UPP. „Nemamo veliki kapacitet za industriju, a uvidjeli smo da voćarstvo i kod vas ima kapacitete i da znanja odavde mogu da se izvezu i primijene kod vas. Zato smo forsirali transfer znanja kroz razmjenu učenika, nastavnika, tehničara i inženjera. Jedan od njih, primjera radi, zaposlio se u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske i ima kancelariju u Prijedoru. Kada smo savladali proizvodnju, na red je došao plasman i tada smo počeli raditi na razvijanju i jačanju svijesti da se voćari moraju organizovati u klastere. U kooperativi je u početku bilo oko 200 voćara, a sada ih je ostalo 15 s perspektivom“, navodi Pilati. Sjeća se kako su prije 20 godina prvi koraci u saradnji Trenta i Prijedora bili mikrokrediti za poljoprivrednike u vrijeme kada u gradu na Sani nije bilo banaka u kojima bi se mogli dobiti krediti. „To je bilo tada, a evo gdje smo danas“, kaže Pilati podsjećajući na aktuelni projekat ADRIAFOOTOURING koji Agencija PREDA provodi u okviru konzorcijuma koga čine organizacije iz Italije, Crne Gore, Slovenije, BiH i Albanije. „Zadovoljni smo što smo probudili interesovanje u Evropi da zemlje poput BiH mogu dobiti novac za svoj razvoj. Mi smo partner drugog nivoa, a ne akteri, ali smo pomogli da se projekat aktivira“, podsjeća Pilati.
Silvano Pedrini /Silvano Pedrini/, član upravnog odbora UPP, inicijator je dugogodišnje saradnje škola iz Trenta sa školama iz Prijedora, kao i razmjene učenika i nastavnika iz Trenta sa kolegama iz Prijedora. „Sve posjete su tematski određene. Ove godine tema za učenike iz Prijedora biće uzgoj malina“, dodaje Pedrini i najavljuje mogućnost proširenja saradnje i izvan poljoprivrede. „Trento finansira povećanje prakse u svim srednjim školama na minimum 400 sati godišnje. Moja je ideja da se dio te prakse odrađuje i u Prijedoru“, pojašnjava.
Autor: Katarina Panić – Kozarski Vjesnik