Kuća Mirka Kovačevića i njegove supruge Stane udaljena je svega dva metra od glavnog željezničkog kolosijeka na Željezničkoj stanici u Prijedoru. Pune 34 godine ovaj bračni par živi u skromnom stančiću smještenom na željezničkoj stanici koji je Mirko kao radnik Željeznice dobio za privremen smještaj.
– Ove prostorije su zapravo bile nekakve kancelarije. Kad je prestala potreba za njima, pretvorili su ih u stanove. Jedan od tih stanova dobio sam i ja kao privremeni smještaj i tu sam ostao do današnjeg dana – priča nam Mirko koji je radni vijek proveo kao kočničar i skretničar.
U Prijedor je, kaže, stigao iz Sanice gdje je neko vrijeme radio na tamošnjoj uskotračnoj prizi. Očekivao je stan negdje u nekoj stambenoj zgradi, ali od toga nije bilo ništa.
– Prvih dana kada smo se doselili ovdje mislio sam da nećemo dugo izdržati zbog buke koju su stvarale lokomotive i vagoni prilikom manevrisanja. Teško je kad spavam, a ono u sred noći vagoni se prespajaju, pa mi se pod prozorom sobe sudare dva vagona, ili lokomotiva zatrubi iznenada. Znali smo skakati iz kreveta – priča Mirko.
Kaže da su se žena i on vremenom navikli na buku.
– Danas i ne osjećamo da vozovi prolaze pored nas – veli Mirko koji je sa suprugom Stanom u kući pored pruge othranio i dvoje djece.
Djeca su rasla pored vozova koji su svakodnevno tutnjali lijevo i desno, ali nikada, kaže, nije strahovao za njihovu bezbjednost.
– Oni su odrastali i odrastajući saznavali da na prugu ne smiju izaći, ako prethodno nisu provjerili da li dolazi voz. To su htjeli ili ne, morali naučiti, s obzirom da je stan u kome živimo smješten između kolosijeka što znači da se i s jedne i s druge strane zgrade nalaze šine – objašnjava Mirko i prisjeća se svojih gostiju koji su mu dolazili na konak.
– Sjećam se kada mi je zet došao u goste, a mi ga smjestimo u našu spavaću sobu. Čovjek cijelu noć nije mogao spavati, jer su vagoni prolazili ispod prozora. Kada je ujutro ustao sav nenaspavan pričao nam je da je cijelu noć rukom hvatao vagone koji su prolazili na metar od kreveta – priča Mirko.
Izvor: Glas Srpske