Bh. atletičarka Lusija Kimani sutra sa ostatkom olimpijskog tima BiH odlazi u London. Lusija će trčati petog avgusta, na svom drugom nastupu na Olimpijadi. Prije četiri godine u Pekingu je bila 42. od 84 takmičarke, a stazu dugu 42,195 kilometara je prešala za 2:35,47 časova.
Lusiju je u BiH dovela ljubav koja je ozvaničena brakom sa Prijedorčaninom Sinišom Marčetićem. Upoznali su se u austrijskom Salzburgu, gdje je Siniša, višestruki atletski rekorder Republike Srpske, studirao i trčao na mitingu.
Lusija se nakon mitinga vratila u Keniju, no ostali su u kontaktu. Godinu dana kasnije, Siniša je osvojio drugo mjesto na polumaratonu, nagrada mu je bila avionska karta za Afriku, koju je iskoristio kako bi posjetio Lusiju u Keniji.
Nakon što su se vjenčali u Lusijinoj domovini, odlučili su preseliti u Prijedor. No, problem je bila viza za Lusiju, koju je mogla dobiti u Egiptu ili Južnoj Africi, državama u kojima BiH ima ambasade koje su najbliže Keniji. Lusija je morala pribaviti hrpu papira, između ostalog i dokaz da ne boluje od AIDS-a, kako bi mogla ući u BiH.
“Odlučili smo pokušati dobiti vizu u našoj ambasadi u Beču. Službenik na šalteru nas je hladno odbio i kazao nam da idemo u Južnu Afriku. Ipak, zahvaljujući ambasadoru i njegovim suradnicima, Lusija je dobila vizu i tako smo mogli konačno doći zajedno kući”, priča Siniša.
Prije nekoliko godina Luisija je u rodnoj Keniji umalo izbjegla smrt nakon krvavih nereda koji su potresli tu zemlu. Nasilje koje je uslijedilo nakon izbora uzrokovalo je smrt više od hiljadu ljudi, a privredi je nanesena šteta od najmanje milijardu dolara. Bila je to jedna od najvećih kriza u Keniji od sticanja nezavisnosti od Velike Britanije 1963. godine.
“Prvih mjesec dana je sve išlo po planu, međutim, posljednje četiri sedmice koje sam provela tamo bile su pravi pakao. Moja porodica pripada plemenu iz kojeg je predsjednik, a žive u dijelu grada u kojem su većina pripadnici drugog plemena. Kenija je zemlja sa 42 različita plemena koji govore isto toliko jezika i imaju sposobnost da odmah, kada vas vide, znaju ko ste, tako da je meni bilo nemoguće trenirati u takvim uslovima. Skrivala sam se u kući, selila se iz jednog naselja u drugo. Organizirati ozbiljne treninge nije bilo moguće, no ipak sam uspjela nešto uraditi”
Lusiju je za vrijeme boravka u domovini potresla vijest kako je u velikim neredima stradao i Lucas Sang, član kenijske atletske štafete koja je nastupila na OI u Seulu 1988. godine. Nesretnog Sanga, jednog od najomiljenijih kenijskih sportaša, do smrti su pretukli u njegovom rodnom gradu Eldoret.
Sang je ubijen svega tridesetak kilometara daleko od Itenua, grada u kojem je Lusija boravila tokom nereda, upravo u vrijeme kada je svijet potresla vijest da je tu na brutalan način, spaljivanjem u crkvi, ubijeno pedeset ljudi, uglavnom žena i djece.
Slobodna Bosna
