Još u narodu žive priče o nekada nadaleko poznatom izvorištu ljekovite vode na granici sela Busnovi i Krivaja kod Prijedora koje je narod nazivao Ilidža, a koje je okupljalo desetine ljudi sa raznim tegobama.
Do prije pola vijeka potkozarska Ilidža imala je redovne posjetioce koji su tu dolazili zbog reumatskih problema i problema sa očima. Kako nam pričaju mještani sela Busnovi, na ovom mjestu tradicionalno se na Krstovdan održavao narodni zbor na kojem se okupljalo više stotina mještana okolnih sela.
– Trajalo je to sve do pedesetih godina prošlog vijeka. Obavezno je dolazio sveštenik da osvešta vodu, a onda je to, da li zbog onog sistema koji nije baš volio narodna okupljanja gdje crkva ima svoje mjesto ili nečeg drugog, prestalo – priča nam Rade Radanović, mještanin sela Busnovi.
Dobro se, kaže, sjeća kada su ljudi ulazili u izvorište prečnika pet do šest metara i mazali se blatom i kupali.
Ilidžanska voda i blato su pomagali bolesnima, tako su bar stariji, koji su imali reumatskih tegoba, tvrdili.
– Bio je to narodni lijek za reumatske probleme. Ljudi u to doba nisu često posjećivali ljekare. Više su se usmjeravali na tradicionalnu narodnu medicinu, trave i ljekovite vode. Ovdje su dolazili ne samo zbog problema sa reumom, već i oni koji su imali problema sa očima, prije svega sa konjunktivitisom. Dva metra od ovog bazena ispod žila velike johe izvire vrelo čiste i bistre vode, kojom su stari liječili upravo tu bolest. Dolazili bi na izvor, umivali se, stavljali obloge na oči, a kada bi pošli za grančice drveta obavezno su vezali krajičak konca ili komadić platna, što je već spadalo u sujevjerje – priča nam Radanović.
I danas na grančicama pored izvora mogu se naći krajičci konca, što znači da se ova voda i dan-danas koristi za liječenje očnih tegoba.
Ne presušuju i ne mrznu
Zanimljivo je da izvori Ilidže nikada nisu presušili, čak i u vrijeme najvećih suša, ali isto tako, voda nikada nije zamrzla, čak ni u najhladnije zimske dane.
Glas Srpske
