Stare gotovo dva vijeka, pet crkava brvnara sa područja prijedorske opštine predstavljaju narodno blago ovog kraja i pod zaštitom su države, a po vjerovanju mještana kroz istoriju se za njih vezuju iscjeliteljske sposobnosti. Petar Stanar (58), rodom iz Marićke, iako sa porodicom već decenijama živi u Omarskoj, uvijek kad se nađe u rodnom selu svrati do stare crkve brvnare posvećene svetom proroku Iliji. Kaže da to mjesto ima za njega veliko značenje i da će se, dok je živ, ovdje vraćati.
– Pričali su mi roditelji da sam, kada sam imao godinu dana, bio teško bolestan i da su me davne 1955. godine liječili od neke teške bolesti. U narodu poznati crni kašalj je tada vladao, kojem nije bilo lijeka. Pošto sam bio nejak, otpustili su me iz bolnice i rekli roditeljima da se vjerovatno neću izvući – sjeća se Stanar.
Kaže da su mu kasnije pričali da je to bilo vrijeme velike neimaštine, da ljudi nisu imali ni hljeba i da su mnogo lakše bolesti djeca teško podnosila.
– Bili smo više gladni nego siti, neuhranjeni, a za mene kažu da me je bolest toliko iscrpila da mi spasa nije bilo – kaže Stanar.
Dodaje da nije bio kršten i da su roditelji smatrali da bi ga trebalo krstiti ako će već umrijeti.
– Pričali su mi da su me donijeli u crkvu u Marićkoj i da su pored majke Zdravke i oca Dragomira tu bile još neke komšije i rođaci te kum Boško Ivanović. Okupili su se, krstili me i ostavili u drvenoj kolijevci. Prekrili su me maramom i otišli da popiju rakiju gotovo za pokoj duše jer sam bio na samrti – priča Stanar.
Kaže da je, dok su tako sjedjeli, kum Boško ustao da vidi šta je sa mnom. Podigao je maramu i vidio da je dječak na samrti živnuo.
– Počeo sam da mrdam ustima kao da dajem znake da sam gladan, jer sam bio toliko slab da bih plakao. Brzo su našli nešto čime bi me nahranili i tako sam malo po malo prebolio tešku bolest. Mnogi smatraju da je voda kojom me je krstio sveštenik doprinijela da mi padne temperatura koju sam imao i tako sam se spasao – priča Stanar.
Dodaje da od tada nikada nije bio kod doktora, da će za koju godinu u penziju, koju je zaradio kao profesionalni vozač. Ne nosi ni naočare, a tek ponekad ode kod zubara.
– Živ je i moj kum Boško Ivanović, koji sada ima 85 godina, kojeg redovno posjećujem u Krivaji gdje živi. On je krstio i moja dva brata, ali sam mu ja najzahvalniji iako je neka viša sila učinila tada čudo da ostanem među živima i da dočekam unuke. Otuda ova crkva za mene ima posebno značenje i dok sam živ, ovdje ću dolaziti na bogosluženja – rekao je Stanar.
Crkve
Crkva brvnara u Marićkoj izgrađena je 1870. godine, mada postoje predanja da je prva crkva ponikla na tom mjestu između 1650. i 1670. godine. Ona je jedna od pet crkvi brvnara na području opštine Prijedor koje su pod zaštitom države, a ostale se nalaze još u Omarskoj, Jelićkoj, Busnovima i Rakelićima.
Tekst – Glas Srpske
Foto – GradPrijedor.com
