Od svih lekcija djecu je najvažnije naučiti da budu dobri, pošteni i humani, a učiteljima je najteže zadobiti njihovo povjerenje. To se ne može pročitati u knjigama, to je nešto što treba godinama graditi.
Ovo je rekla četrdesetogodišnja Gorana Mandić, iza koje su dvije decenije rada u prosvjeti, a proglašena je za najbolju prijedorsku učiteljicu. Gorana je imala sreću da odmah poslije školovanja 1992. godine dobije posao u selu Krivaja, gdje je u jednom odjeljenju imala učenike četiri razreda.
– Bilo je to veoma teško ratno vrijeme, ali sam čak i tada, zahvaljujući svojim đacima, uživala u radu. Pokazalo se da su djeca sa sela prilagodljivija i manje zahtijevna. Prihvatili su me i zavoljeli i njihovi roditelji – priča Gorana.
Kaže da tada nije znala da će Krivaja postati selo neženja, kakav glas je sad prati.
– Da sam znala da će tako biti, možda bih kao mlada učiteljica preduzela nešto da bar neki momak ne ostane neženja – u šali kaže Gorana i dodaje da sada živi sama, a to što se još nije ostvarila kao majka dopunjuje brigom o svojim učenicima.
– Njihov osmijeh i radost zbog nekog uspjeha i moja su radost. Njihove suze diraju me kao da su moje, ali to mi je znak da sam odabrala pravi poziv – kaže Gorana i dodaje da nikada nije pomišljala da se bavi nečim drugim čak i kad je, za vrijeme rata radila u školi u Ljubiji.
– U Ljubiji je većinom izbjegličko stanovništvo, pa su djeca dolazila često i gladna. Da bih ih učila svakodnevno sam pješačila po 12 kilometara od Prijedora. Bila je velika nemaština, nismo imali ni kredu, ali je u školi bilo puno smijeha i svi smo se radovali časovima – kaže Gorana.
Iz svog bogatog učiteljskog staža, gdje je bilo i suza i smijeha, izdvaja vrijeme kada je jednu školsku godinu provela sa djecom poginulih boraca u Grčkoj.
– Jednom učeniku trećeg razreda umrla je majka i u Grčkoj, tako daleko od kuće, trebalo mu je to saopštiti. To mi je najteži trenutak u karijeri, i danas mi suze naviru kad se toga sjetim – kaže Gorana.
Svetosavska povelja
Gorana Mandić ne krije zadovoljstvo što je ovogodišnji dobitnik Svetosavske povelje kao najbolji učitelj.
– Sve što sam do sada radila nije bilo zbog nekog priznanja ili nagrade. Radim kako osjećam da treba i kako najbolje znam. Zahvalna sam kolegama iz škole koji me podržavaju i koji su me predložili za ovo priznanje, koje mi mnogo znači – rekla je Gorana.
Glas Srpske
