Jasminka Cepić (36) koja živi sa majkom u prijedorskom naselju Urije redovno dolazi u Dnevni centar za mentalno nedovoljno razvijena lica u Prijedoru i kaže da joj taj dio dana predstavlja najveću radost. „Imam kuću i baštu, ali sve to nije kao kad dođem ovdje i kad radimo i družimo se. Najviše vezem, a radim i nakit i predmete od kože. Pomognem i drugima, pogotovo kad dođu novi i kad ne znaju da vezu, ja im pokažem. Ja sam zadovoljna, mada nemamo puno para jer živimo od penzije. Svakodnevno dolazim pješice, a novac mi je najpotrebniji za lijekove“, rekla je Jasminka. Ona je samo jedna od 30 punoljetnih lica koji svakodnevno dolaze u ovaj dnevni centar koji je ranije djelovao u okviru Specijalne škole „Đorđe Natošević“, ali budući da je škola srušena, trenutno svoje radne aktivnosti obavljaju u prostoru aneksa Ekonomske škole u Prijedoru. Predsjednica Upravnog odbora Udruženja mentalno nedovoljno razvijenih lica „Menerali“ u Prijedoru Milka Batajić izjavila je Srni da ovo udruženje ima 348 članova, ali da je ova grupa od 30 volontera u dnevnom centru jako vezana za svoje predavače i to im bukvalno znači život. „Radna terapija polaznicima dnevnog centra znači mnogo. To je izlazak iz kuće, boravak u društvu nekoliko sati i ručni radovi koje oni izrađuju znači im gotovo sve. Većina te omladine i mladih ljudi ima neke zdravstvene tegobe te se u radne terapije uključuju prema tome šta ko može i šta ko voli, ali kad nešto nauče to rade prefektno“, rekla je Batajićeva. Ona je dodala da se svi nadaju da će sa izgradnjom nove škole dobiti bolje uslove za rad i da će i ova djeca dobiti neko svoje mjesto gdje će rado dolaziti i dalje imati svoje dnevne aktivnosti koje im puno znače. Finansijski su uglavnom zavisni od projekata. „Do kraja godine imamo obezbijeđena sredstva za ishranu polaznika i prevoz koji su organizovani u saradnji sa Specijalnom školom, a poslije ćemo da vidimo šta ćemo. Djeca su uvijek bila u sklopu te škole pa se nadamo da će tako i ostati kada se za šest mejseci izgradi novi objekat“, rekla je Batajićeva. Pored toga, ona je navela da su djeci potrebni i lijekovi, ali da je problem i radna snaga, odnosno stručno lice koje će svakodnevno biti sa djecom. „Sve naše potrebe se odnose na korisnike i na ono što im je najpotrebnije, pa kakva god nam pomoć dođe, dobrodošla je“, dodaje Batajićeva. Igrom sudbine jedan od polaznika dnevnog centra je i Milkina kćerka Irena (21) koja redovno dolazi u dnevni centar. „Ja sam tekstilne struke i u srednjoj Specijalnoj školi `Đorđe Natošević` radim od 1999. godine zbog toga što ovdje imam kćerku, a i da nemam redovno bih dolazila da im pomažem u njihovom radu baš zato što nema stručnih lica i jednostavno da sa tom omladinom provedem neko vrijeme“, kazala je Batajićeva. Ona je dodala da je Irena dosta toga naučila, izlazi sama, a tehnika je toliko napredovala da veoma spretno uspostavlja komunikaciju putem interneta. „To su inače veoma emotivna djeca i jako se vezuju za ljude, tako da je i njoj dolazak u ovaj centar na prvom mjestu, pa onda sve ostalo“, pojašnjava Batajićeva. Batajićeva je dodala da je ovoj djeci i omladini ometenoj u razvoju jako bitan pokretački motiv da često rade nešto što su mislili da neće moći, te smatra da bi isto tako motiv mnogih humanih ljudi trebao da bude da ovoj populaciji pomognu, onoliko koliko žele i mogu, što će im biti dovoljno.
SRNA
