U Sigurnoj kući u Prijedoru utočište je prije desetak dana sa četvero djece uzrasta od dvije do šest godina pronašla dvadesetpetogodišnja S. L. iz okolice Kozarske Dubice. Tvrdi da je konačno smogla snage, ali i hrabrosti, da nakon punih sedam godina zlostavljanja, fizičkog i psihičkog maltretiranja pobjegne od supruga nasilnika, inače liječenog alkoholičara.
– Svakodnevno me tukao, rukama i nogama, bilo čim šta mu se našlo pri ruci… vrijeđao me, govorio mi da sam luda, da nisam nizašta, da pokupim djecu i idem… Tukla me i njegova majka, nekad zajedno s njim, a nekad i sama… Ne znam zbog čega, jer su uvrede i vrijeđanja, a nakon njih i udarci počinjali odjednom, iznenada. Ako bih rekla nešto što im se ne sviđa, dobila bih šamar, šaku u glavu… – priča ova nesretna žena.
Nju je policija nakon posljednjeg incidenta našla u šumi gdje se sa četvero djece, uplašena nasmrt, skrivala punih pet sati.
– Djeca su bila gladna, promrzla, plakala su, a ja sam u sebi samo ponavljala da ne smijem nazad, jer sam se bojala da će me ubiti – kaže S. L., koja je nekoliko puta tokom sedmogodišnje vanbračne zajednice pokušala pobjeći.
Na njenu nesreću, vraćala se opet suprugu nasilniku.
– U kući su bili svi naoružani. Najgore je bilo kad se posvade između sebe, a ja nemoćna gledam kako pištoljima vitlaju iznad moje i glava moje djece… Imaju oružja za pun kamion zakopanog negdje… Znam za to. No, nisam smjela ni zucnuti, jer su u kući sve krili od mene, čak je svekrva i hranu zaključavala, tako da smo djeca i ja bili uglavnom gladni – priča kroz suze ova majka četvero djece koja će posljednje šamare, modrice i rane u duši u Sigurnoj kući u Prijedoru liječiti u naredna tri mjeseca.
U Sigurnoj kući u Prijedoru trenutno je popunjeno deset kreveta. Toliko je, naime, žrtva nasilja kojima u toj kući na sve načine pokušavaju pomoći da prebrode prve traume i odluče šta dalje sa vlastitim životima.
– Žrtve nasilja nisu samo majke s djecom. U posljednje vrijeme za pomoć mi se obraćaju i žene starije životne dobi, poput jedne sedamdesetogodišnjakinje koja je više od pet decenija trpjela supruga nasilnika. Pomoć traže i muškarci, obično stariji, koje fizički zlostavljaju djeca, najčešće sinovi koji im dijele batine i uzimaju penziju – kaže Milka Lončar, generalni Sekretar Fondacije za obrazovanje, razvoj i socijalnu zaštitu djece, koja je i osnovala Sigurnu kuću u Prijedoru.
Izvor: Dnevni avaz