Štefan Stahnek (21) iz Trnopolja kod Prijedora ne razlikuje se mnogo od svojih vršnjaka, osim što svira vrlo neobičan tradicionalni ukrajinski instrument – banduru, staru više od stotinu godina.
Studira poslovnu informatiku, a muzika i likovna umjetnost su mu hobi. Banduru svira posljednjih pet-šest godina.
– Bandura je specifična po tome što ima veliki broj žica, čak 65, i nastala je razvojem drugog ukrajinskog instrumenta koji se zvao kobza i imao manje žica, a svirali su ga ljudi koji su se zvali kobzari – priča Štefan.
Prema njegovim riječima, danas postoje tri vrste bandure: karkivska bandura, kijevska, koju on svira, i klasična bandura, koja se najčešće upotrebljava u školama.
Ovaj Štefanov instrument specifičan je i po tome što je prošao veliki put. Nije napravljen na ovim prostorima, a nije ni donesen iz Ukrajine. Ova bandura je dugo vremena bila na sjeveru Srbije. Posjedovao ju je jedan Ukrajinac, veliki patriota, koji je mnogo volio ukrajinsku muziku.
– Sve je to prikupljao, sebi je donio banduru, a pošto je ne svira, dolazeći na ove prostore vidio je da ima zainteresovanih i da bi je mogao ovdje ostaviti da bude sačuvana i da njen vlasnik postane neko ko će je koristiti. Tako je banduru donio meni prije pet ili šest godina i od tada je kod mene i u Udruženju Ukrajinaca „Veselka“ iz Trnopolja – dodaje Štefan.
Štefan je aktivan kao koreograf u ukrajinskom udruženju, u sviranju je samouk i svira onako kako zna i ne na svih 60 žica.
– O sviranju na banduri slušao sam na seminarima i ljetnim školama bandure dok su se održavali. Jednu Ukrajinku koja je svirala banduru zamolio sam da mi pokaže kako se to čini na banduri. Ne sviram na svim žicama, ali polako učim i ima nekoliko kompozicija koje znam da sviram – kaže Štefan.
Osim bandure, svira klavijature i gitaru, i veoma voli muziku.
Bandura se inače koristi najviše za solo nastup, a zvuk je najsličniji onom na gitari, samo je mnogo bogatiji.
Djed Štefana Stahneka je došao na ovo područje za vrijeme Drugog svjetskog rata, kada su se i drugi Ukrajinci naseljavali u ove krajeve, baka takođe, a i otac i majka su mu sa područja Laktaša. Štefan je rođen u Prijedoru, pošto mu je otac, sveštenik vikar Mihajlo Stahnek, dobio posao u prijedorskoj parohiji.
Izvor: Glas Srpske