Ljubavna priča atletičarke Lusije Kimani (Lucia, 30), Kenijke koja se takmiči pod bh. zastavom, i njenog supruga i trenera Siniše Marčetića (27), kojom je svojevremeno, nakon dolaska ove gazele u Prijedor, bila zaokupljena domaća i svjetska sportska javnost, još traje.
Oboje priznaje da se na njihovom ljubavnom polju malo šta promijenilo od 2004. godine, nakon fatalnog poznanstva u Austriji, u Salcburgu, gdje je Siniša studirao.
Velika želja
– Volimo se na isti način kao i tada. Zaljubljeni smo jedno u drugo, i to baš. On je i dalje velika i jedina ljubav mog života – sa širokim i blistavim osmijehom govori Lusija, koja je u međuvremenu, naravno uz pomoć Siniše, dobro savladala naš jezik.
Dodaje da se nijednog trenutka nije pokajala zbog odluke da zbog Siniše napusti rodnu Keniju i preseli se u Bosnu i Hercegovinu i Prijedor. Sinišin rodni grad je u sedam godina njihovog zajedničkog života postao baza u koju se, nakon dugih i zamornih treninga, čestih putovanja i takmičenja, s radošću vraćaju. I to konačno u vlastiti stan, u kojem Lusija, prema Sinišinim riječima, kada ima vremena, mada je to rijetko, obično i kuha.
– Sretni smo što smo se konačno riješili podstanarskog statusa. Lusija odlično kuha, i to redom ove naše domaće specijalitete koje obično „začini“ nečim iz kenijske kuhinje. Redovno je to neko njihovo tradicionalno jelo, poput čapatija (jedna vrsta hljeba), koji mi Lusija priprema s dosta ljubavi – govori Siniša.
Njih su se dvoje prije mjesec, nakon polugodišnjih priprema u jednom kampu 300 kilometara od Najrobija, vratili u Prijedor. Treniga će još biti, jer je bh. atletičarka petim mjesto na 24. beogradskom maratonu osigurala vizu za Olimpijadu 2012. godine u Londonu. Nakon toga, Siniša obećava, slijedi proširivanje porodice.
– Ranije sam vam obećao da će se to dogoditi između dvije olimpijade – Pekinga i Londona. No, planove smo, u međuvremenu, malo preusmjerili pa će se to dogoditi nakon ove druge Olimpijade. To nam je zajednička i velika želja. A to očekuju i moja i Lusijina porodica – najavljuje Siniša.
Vjenčano prezime
Iako je na vjenčanju 2005. Lusija prihvatila Sinišino prezime, zbog raznih birokratskih zavrzlama i neslućene birokratije, ona se još ne preziva Marčetić. Za takvo nešto nedostaje samo još jedan papir, onaj o nekažnjavanju Lusije, koji ovih dana nestrpljivo očekuju iz Kenije.
– Na svu sreću, ta silna birokratija je iza nas. Lusija trči pod zastavom BiH, mada od te činjenice i nismo imali mnogo koristi. Većinu odlazaka na treninge, pa i na velika takmičenja, uglavnom sami finansiramo. No, nekako se snalazimo uz malu podršku Olimpijskog komiteta BiH, jer je Lusija, kao i ostalih devet sportista, njihov stipendist.
Ta sredstva odlaze, uglavnom, na njene pripreme i odlaske na takmičenja. No, mi smo optimisti i, mada se već finansijski pripremamo za Olimpijske igre u Londonu, vjerujemo da bi se neke stvari mogle izmijeniti u našu i u korist ljudi po kojima je ova zemlja postala i prepoznatljiva – ozbiljno govori Siniša.
I mada je proputovala skoro cijeli svijet, većim dijelom sa Sinišom, Lusija ima još jednu želju – da trči u Australiji, gdje bi, kako vjeruje, bila brža od kengura.
Borovnice i gljive
U porodici Kimani-Marčetić rijetko se svađaju. A ako se to i desi, posljedica je Lusijine pretjerane upornosti da postigne savršenstvo u maratonu.
– Uvijek radi više nego što treba i to je ponekad problem. Slobodnog vremana skoro da i nemamo. Ujutro su treninzi pa neki mali odmor pa opet trening. U krevetu smo već oko 22 sata. Lijepo je kada smo negdje na planini. Tada Lusija sakuplja borovnice, koje veoma voli, a ja sam u potrazi za gljivama – kaže Siniša te ističe da je Lusija samo tokom prošle godine posjetila čak 13 država.
Dvojnik iz Holandije
Siniša nije jedini kome je za oko zapela Kenijka. I jedan njegov prijatelj iz Holandije vezao je život za atletičarku, maratonku iz Kenije.
– Nas dvojica čak i mnogo ličimo pa nas mnogi često mijenjaju, i to najčešće u Keniji, što nerijetko zna biti i smiješno. Na svu sreću, njegova supruga i Lusija nisu nimalo slične – kaže Siniša te s osmijehom dodaje da se Lusija plaši da njegov dvojnik iz Holandije ne napravi neku glupost zbog koje bi Siniša mogao imati problema.
Zima u Keniji, ljeto u BiH
Pilikom prelazaka granice Siniša zbog mladolikog izgleda ima problema. No, njegov dječački izgled je, prema Lusiji, koja tvrdi da je Siniša i malo ljubomoran, i njegov glavni adut, barem kada je riječ o njoj.
– Volim to što je na neki način uvijek mlad. To me kod njega fascinira – priznaje Lusija, koja se još nije privikla na hladne prijedorske zime i na ljeta prepuna vlage.
Na svu sreću, upravo zime, koje najviše mrzi, posljednjih šest godina ne provodi u Prijedoru nego u rodnoj Keniji, u kojoj ima brojnu porodicu.
Dnevni avaz