Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik je obraćajući se danas okupljenima na tradicionalnom narodnom zboru na Mrakovici istakao da je važno okupljanje na Kozari da bi se razbile iluzije i laži koje su decenijama podržavale komunističke vlasti, jer ako se srpski narod ne bori za sjećanje, ispašće da su oni koji su pobili Srbe stradalnici, a Srbi koji su stradali da su zločinci.
Predsjednik Srpske je u obraćanju zvanicama na obilježavanju 82 godine od Bitke na Kozari rekao da su žrtve na Kozari primarno bili Srbi, a da su se komšije Srba pretvorile u ubice i koljače.
On je naglasio da se to Srbima stalno ponavlja kao što se ponavljalo za vrijeme Otomanske imperije, Austrougarske monarhije, Prvog svjetskog rata, Drugog svjetskog rata i u procesu raspada bivše Jugoslavije.
„I uvijek smo mi bili na jednoj strani, oni na drugoj“, rekao je Dodik i upozorio da nije daleko vrijeme kada će početi da govore da nije politički korektno pominjati da su ovdje stradali Srbi, nego da bi trebali da kažemo da stradali su i drugi. Da, jesu, kaže Dodik, ali kao pripadnici fašističkih hordi.
On je naglasio da su Srbi u toku Drugog svjetskog rata imali dva verifikovana antifašistička pokreta.
„Sjedinjene Američke Države su tada rekle – da, partizanski pokret, ali i otadžbinska vojska. Samo komunisti su nas ovdje dijelili, a naš nagon za slobodom je bio uvijek isti. I zato je važno što u prošlom, građanskom ratu nije bilo podjela“, istakao je Dodik.
On je podsjetio da nema dana u godini da se na Kozari ne može obilježiti neko masovno stradanje Srba, a pogotovo širom Republike Srpske, pa i Srbije, bilo da je riječ o Kozari, Bratuncu, Jadovnu ili Kragujevcu, te upitao kako je moguće da jedan narod to izdrži.
„Gledam medije u Federaciji, kaže jedan, eto, oni obilježavaju poraze. Ali, ono što oni ne razumiju jeste da mi obilježavamo da nas ima, a da je cilj onih koji su nas ovdje ubijali bio da nas nema. Ali, nas, ipak, ima. Pretekli smo. Živimo svoj slobodni život koji se zove Republika Srpska, koja je sve više ujedinjena sa pravom u okviru svog srpskog nacionalnog korpusa sa Srbijom“, poručio je Dodik.
Prema njegovim riječima, nema zla vremena za Srbe, a da na strani gdje je zlo nisu bili Nijemci, Hrvati i muslimani.
„I oni nama hoće da kažu da je nama Sarajevo glavni grad. E, nije, nama je glavni grad Beograd i glavni grad je Banjaluka. Nema života nama na ovim prostorima bez Republike Srpske. Onoliko koliko gubimo Republiku Srpsku, toliko gubimo naše živote i gubimo našu slobodu“, rekao je Dodik.
On vjeruje da je odlučna borba za Republiku Srpsku i danas, političkim sredstvima, jedina ispravna.
„Vjerujte da nam ne mogu ništa. Vjerujte da politika koju zagovaramo mora da pobijedi jer je ona jedina. I svaka izdaja srpskog naroda na tom pitanju, izdaja je ovih ljudi koji su poginuli ovdje. Ja to tako vidim, čvrsto utemeljeno u mojoj duši. U meni je poveznica o stradanju srpskog naroda od dalekog Kosova, pa sve do današnjih dana. Odsudna borba za Republiku Srpsku, politička borba. Okupimo se oko ideje, političke snage Republike Srpske, zajedno sa Srbijom, na bazi civilizacijske drugih dostignuća koje imamo. Gradimo našu slobodu i našu budućnost“, poručio je Dodik.
On je dodao da srpski narod nikad nije bio jači, a jak je jer se vratio sebi i zato buduće generacije moraju učiti da stave nacionalni interes ispred svakog drugog interesa.
Na manifestaciji su se obratili i ministar za rad, boračka i socijalna pitanja u Vladi Srbije Nemanja Starović i predsjednik SUBNOR-a Republike Srpske Slobodan Šobić, a programu su prethodili parastos žrtvama i polaganje vijenaca i cvijeća na centralni spomenik.
Delegaciju grada Prijedora činili su načelnici gradskih odjeljenja Aleksandar Šobot, Aleksandar Milješić i Ranko Kolar.
Bitka na Kozari počela je 10. juna 1942. godine i trajala je 27 dana, do proboja na jugozapadnom dijelu planine, 15 kilometara istočno od sela Međuvođe.
Simbol je stradanja i otpora srpskog naroda u borbi protiv nacista i ustaša, u kojoj je ubijeno 40.000 civila, a 68.000 je zarobljeno i odvedeno u logore, među kojima više od 23.000 djece.
Izvor: prijedorgrad.org