Nakon što su Odbrane iznijele završne riječi na suđenju za zločin na Korićanskim stijenama, Sudsko vijeće je zakazalo izricanje presude za utorak, 21. decembar. U završnom izlaganju pred Državnim sudom, Odbrane Dušana Jankovića i Željka Stojnića, kao i sami optuženi, negirali su njihovo učešće u strijeljanju oko 200 civila na planini Vlašić u augustu 1992. godine. Janković i Stojnić su optuženi skupa sa Zoranom Babićem, Miloradom Radakovićem i Miloradom Škrbićem za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je imao za cilj progon nesrpskog stanovništva s područja Prijedora. U optužnici se navodi da su 21. augusta 1992. godine petorica nekadašnjih pripadnika Stanice javne bezbjednosti (SJB) Prijedor učestvovali u osiguranju konvoja kojim je oko 1.200 Bošnjaka i Hrvata iz Prijedora prevoženo ka Travniku. Optuženi su, smatra Tužilaštvo BiH, vršili pljačku civila te izdvajanje i strijeljanje oko 200 muškaraca na Korićanskim stijenama. Janković je, prema navodima optužnice, u to vrijeme bio komandir stanice milicije, dok su ostali bili pripadnici interventnog voda SJB-a. Ranko Dakić, Jankovićev branilac, u završnoj riječi ocijenio je dokazni postupak Državnog tužilaštva “neadekvatnim”, te dodao da je Odbrana “van svake sumnje dokazala da Janković tokom 1992. godine nije vršio poslove komandira, već logističara rezervne stanice policije u Prijedoru”. “Iluzorno je govoriti o tome da je 1992. godine Janković mogao po mjestu, ili službenom ovlaštenju, davati naređenja, jer je upravo on bio taj koji je izvršavao naređenja. Nema dokaza da je on imao bilo kakav autoritet nad interventnim vodom, niti da je nekog kaznio, unaprijedio ili nagradio, jer jednostavno nije bio u poziciji da to uradi”, dodao je Dakić. Dakić je također istakao da je, po njegovom mišljenju, “nesporno” da Janković 21. augusta 1992. godine nije bio u pratnji konvoja, jer se nalazio “na slavi u selu Sreflije, preko 170 kilometara od planine Vlašić”. “Činjenica je da su u Prijedoru učinjeni zločini, te da su policajci učestvovali u tome, ali to se ne može vezati uz moje ime. Ni po kom osnovu nisam kriv za ovaj zločin i imam povjerenja da će Sud izvršiti svoju ulogu i osloboditi me jer mi je savjest mirna. Imam saosjećanja za žrtve, ali ni njima moje kažnjavanje ne bi donijelo pravdu”, rekao je optuženi Janković. Zlatko Knežević, branilac Željka Stojnića, istakao je kako su “apsurdni” navodi Tužilaštva BiH o postojanju udruženog zločinačkog poduhvata “između rukovodstva vojnih i civilnih vlasti u Prijedoru i dvadesetogodišnjeg rezervnog policajca Stojnića”. Prema Kneževiću, Stojnić je tokom svjedočenja u svoju korist priznao kako je učestvovao u osiguranju konvoja, te da je vršio pljačku putnika, ali da nije bio uključen u strijeljanje civila. “Tužilaštvo nije dokazalo ni s razumnom sumnjom, a kamoli bez razumne sumnje, da je Stojnić počinio krivična djela progona, deportacije i pogotovo ubistava. Jedino što je dokazano jeste ono što je i sam Stojnić rekao, a to je oduzimanje drogocjenosti, za šta se kaje i srami”, rekao je branilac. Optuženi Stojnić je u svom izlaganju pred Sudom rekao da 21. augusta 1992. godine nije znao da će doći do ubistava dijela putnika iz konvoja, te kako je učestvovao u pljački civila “iz straha od komandira u policiji”. “Ono što sam radio rekao sam i kajem se. Sa svojih 20 godina sam pristao uzimati novac bojeći se, ali ni tada, kao ni danas, nisam bio spreman ubiti”, dodao je Stojnić.
BIRN
